ukóčiti ùkōčīm
I.
1. skrepeniti: mraz sve ukoči
2. zavreti: ukočiti točak kočnicom, papučom; ukočiti posao, promet, saobraćaj
3. zatakniti: ukočiti pušku
4. srepo se zagledati v kaj: ukočiti oči; gledati ukočeno gledati srepo
II. ukočiti se
1. otrpniti: ukočiti se od zime, od straha; vrat mu se ukočio
2. zastati: ukočila se trgovina
3. ukočio mu se pogled srpo gleda
 Zadetki iskanja
-  ukòpati -ām
I.
1. vkopati: stoji kao ukopan
2. pokopati: ukopati mrtvaca
II. ukopati se vkopati se: ukopati pred neprijateljem -  ùkosnica ž travnik, kjer se samo kosi, kjer se ne pase
 -  ùkrasti ukrádēm, oni ukrádū, ne ukrádi, ùkradoh ȕkrāde, ùkrao ùkrala
I. ukrasti: ukrasti novac, poljubac
II. ukrasti se ukrasti se: ukrasti se iz sobe -  ukr̀stiti ùkrstīm
I.
1. prekrižati, križem postaviti: ukrstiti drva, mačeve
2. križati: ukrstiti rase, životinje, biljke
II. ukrstiti se križati se: ukrstile se munje; ukrstila se naša pisma; ukrstile se životinje, biljke -  ukrućénko m ekspr. kdor se trdo, zadržano drži
 -  ukrútiti ùkrūtīm
I.
1. napeti, narediti trdo: ukruti mišicu
2. oškrobiti: ukrutiti prsa od košulje; ukrućena košulja
II. ukrutiti se
1. otrdeti, odreveneti: ukrutiti se od zime
2. togo se držati: ukrutiti se od oholosti; šta si se ukrutio -  ùkućiti -īm postaviti konopljo v kupe, da se suši: ukućiti konoplju
 -  ùlāktiti -īm
I.
1. zvezati komu roke na hrbtu: ulaktiti koga
2. podpreti se s komolci: ulaktiti ruke
II. ulaktiti se prijeti se za roke: ulakćeni par -  ùlčija ž (t. ölčü) dial. starinsko merilo z označbami dolžine, zlasti za merjenje dolžine mrliča, da se skoplje pravšen grob
 -  ulètjeti -īm (ijek.), ulèteti -īm (ek.)
1. prileteti v: ptica je uletjela kroz prozor
2. pribežati: on uletje sav zadihan
3. ekspr. prismoliti se: nitko ne zna kako on uletje medu komuniste
4. v besedo seči: uletjeti komu u riječ -  ulízati ùlīžēm
I. polizati
II. ulizati se
1. polizati se
2. obrabiti se, ugoliti se -  ùljez m (ijek.), ùlez m (ek.)
1. mož, ki se priženi v ženin dom
2. prihajač -  umàknuti ùmaknēm izmuzniti se, uiti: lopov je umakao
 -  ùmeknuti -nēm umehčati se, zmehčati se
 -  umèkšati -ām
I.
1. zmehčati
2. zmehčati se
II. umekšati se zmehčati se -  umekšávati umèkšāvām
I.
1. mehčati
2. mehčati se
II. umekšavati se mehčati se -  umésti umétēm
I.
1. pomešati
2. zamesti, zmešati v
3. ekspr. uničiti: umesti koga
II. umesti se uničiti se -  umètnuti ùmetnēm, ùmetnuti -nēm
I.
1. vstaviti: umetnuti list u knjigu, riječ u rečenicu
2. vdeti, vložiti: umetnuti srebro u drvo, cijevi u rupe
3. vriniti: umetnuti rečenicu, umetnuta rečenica
4. umetnuti nečijom glavom usmrtiti koga
II. umetnuti se
1. vstaviti se
2. vdeti se, vložiti se
3. vriniti se
4. vreči se po kom: on se umetnuo na oca; da mi je znati na koga se ovo dijete umetnulo
5. vreči: umetnuti se kamena s ramena, džilita -  ùmicati -ičēm izmikati se uhajati