Franja

Zadetki iskanja

  • ukóčiti ùkōčīm
    I.
    1. skrepeniti: mraz sve ukoči
    2. zavreti: ukočiti točak kočnicom, papučom; ukočiti posao, promet, saobraćaj
    3. zatakniti: ukočiti pušku
    4. srepo se zagledati v kaj: ukočiti oči; gledati ukočeno gledati srepo
    II. ukočiti se
    1. otrpniti: ukočiti se od zime, od straha; vrat mu se ukočio
    2. zastati: ukočila se trgovina
    3. ukočio mu se pogled srpo gleda
  • ukòpati -ām
    I.
    1. vkopati: stoji kao ukopan
    2. pokopati: ukopati mrtvaca
    II. ukopati se vkopati se: ukopati pred neprijateljem
  • ùkosnica ž travnik, kjer se samo kosi, kjer se ne pase
  • ùkrasti ukrádēm, oni ukrádū, ne ukrádi, ùkradoh ȕkrāde, ùkrao ùkrala
    I. ukrasti: ukrasti novac, poljubac
    II. ukrasti se ukrasti se: ukrasti se iz sobe
  • ukr̀stiti ùkrstīm
    I.
    1. prekrižati, križem postaviti: ukrstiti drva, mačeve
    2. križati: ukrstiti rase, životinje, biljke
    II. ukrstiti se križati se: ukrstile se munje; ukrstila se naša pisma; ukrstile se životinje, biljke
  • ukrućénko m ekspr. kdor se trdo, zadržano drži
  • ukrútiti ùkrūtīm
    I.
    1. napeti, narediti trdo: ukruti mišicu
    2. oškrobiti: ukrutiti prsa od košulje; ukrućena košulja
    II. ukrutiti se
    1. otrdeti, odreveneti: ukrutiti se od zime
    2. togo se držati: ukrutiti se od oholosti; šta si se ukrutio
  • ùkućiti -īm postaviti konopljo v kupe, da se suši: ukućiti konoplju
  • ùlāktiti -īm
    I.
    1. zvezati komu roke na hrbtu: ulaktiti koga
    2. podpreti se s komolci: ulaktiti ruke
    II. ulaktiti se prijeti se za roke: ulakćeni par
  • ùlčija ž (t. ölčü) dial. starinsko merilo z označbami dolžine, zlasti za merjenje dolžine mrliča, da se skoplje pravšen grob
  • ulètjeti -īm (ijek.), ulèteti -īm (ek.)
    1. prileteti v: ptica je uletjela kroz prozor
    2. pribežati: on uletje sav zadihan
    3. ekspr. prismoliti se: nitko ne zna kako on uletje medu komuniste
    4. v besedo seči: uletjeti komu u riječ
  • ulízati ùlīžēm
    I. polizati
    II. ulizati se
    1. polizati se
    2. obrabiti se, ugoliti se
  • ùljez m (ijek.), ùlez m (ek.)
    1. mož, ki se priženi v ženin dom
    2. prihajač
  • umàknuti ùmaknēm izmuzniti se, uiti: lopov je umakao
  • ùmeknuti -nēm umehčati se, zmehčati se
  • umèkšati -ām
    I.
    1. zmehčati
    2. zmehčati se
    II. umekšati se zmehčati se
  • umekšávati umèkšāvām
    I.
    1. mehčati
    2. mehčati se
    II. umekšavati se mehčati se
  • umésti umétēm
    I.
    1. pomešati
    2. zamesti, zmešati v
    3. ekspr. uničiti: umesti koga
    II. umesti se uničiti se
  • umètnuti ùmetnēm, ùmetnuti -nēm
    I.
    1. vstaviti: umetnuti list u knjigu, riječ u rečenicu
    2. vdeti, vložiti: umetnuti srebro u drvo, cijevi u rupe
    3. vriniti: umetnuti rečenicu, umetnuta rečenica
    4. umetnuti nečijom glavom usmrtiti koga
    II. umetnuti se
    1. vstaviti se
    2. vdeti se, vložiti se
    3. vriniti se
    4. vreči se po kom: on se umetnuo na oca; da mi je znati na koga se ovo dijete umetnulo
    5. vreči: umetnuti se kamena s ramena, džilita
  • ùmicati -ičēm izmikati se uhajati