Franja

tumbèćija ž (t. tömbeki, perz. , it.) sorta tobaka v listih, ki se ovlažen kadi na nargili

tȕpkati -ām
1. cepetati: tupkati od radosti, od nestrpljenja, u mjestu, cipelama o pod
2. trepljati: ne znam kud si metnuo akt, govorio je učitelj tupkajući rukom po hartijama i raznim stvarima što su bile na stolu
3. kopitljati: konj tupka kopitom o zemlju
4. prestopati se, stopicati: djevojčica, tupkajući ispred poluslijepog djeda, kazuje mu se

túrati tȗrām
I.
1. riniti: turati kola, što pred sobom
2. tlačiti: turati što u džepove
3. dajati, devati, nalagati: turati drva u peć
4. vtikati: svugdje turati svoj nos
II. turati se riniti se

tȕriti -īm
I.
1. poriniti: turi ta drva u peć
2. vtakniti: turiti ruke u džep
3. natakniti: turiti kapu na glavu
4. vreči, zabrisati: prevrnu babetinu pa je turi u koprive; turiti koga u tamnicu; Marko za njim topuzinu turi; pred vladiku mrtve turi glave
5. posaditi: turiti koga u čelo trpeze; turiti nevjestu na konja
6. vsaditi: turiti kruh u peć
II. turiti se
1. seči: turiti se rukom u džepove
2. vreči se: turiti se konju na ramena
3. pognati se: pa će za njim turiti se Turci
4. vreči se, biti podoben: turio se na oca

turkòvati tùrkujēm živeti, nositi se po turško

tùtkun m (t. tutkun) neroda, nerodnež, kdor si ne zna pomagati, kdor se ne znajde

tužàkati -ām
I. tožariti: tužakati koga; imam zub na ovu ženu jer me svaki čas tužaka
II. tužakati se
1. tožiti se, pritoževati se: sve se tužakalo na drugove u službi
2. tožiti se: svi se tužakaju na svoju zaposlenost
3. obtoževati se: često se tužakaju jedan drugoga

túžiti tûžīm
I.
1. tožiti: tužiti koga sudu zbog učinjene nepravde; tužio je brata jer ga je istjerao iz kuće
2. zatožiti: deca me plaše da će me tužiti mami
3. obtoževati: ne tuži narod, već na zlu sreću sudbina je kriva
II. tužiti se
1. tožiti se: godinama se tuže zbog uvreda
2. tožiti se, pritoževati se: tužiti se komu protiv koga; svijet se tuži na skupoću

ubáciti ùbācīm
1. vreči v: ubaciti granatu u rov
2. vmešati se v besedo, dostaviti: osim roditelja imam još drugih rodaka, ubaci jedan od prisutnih

ȕbačāj m kar se vrže notri

ubíjatí ùbījām
I.
1. ubijati: ubija ga raskalašeni život, prekomjeran rad; ubijati svoj ugled, vrijeme; ubija ga lijek; ubijaju me nesreće
2. zabijati: ubijati kolac u zemlju
II. ubijati se ubijati se

ùbiti ȕbijēm, ùbīj, ùbih ùbi, ùbio ùbila, ubìjen -èna in ȕbīt
I.
1. ubiti: ubiti koga nožem, iz puške; ubiti brava i nabaviti akov rakije; lijek ga je ubio; jednim udarcem ubiti dvije muhe; ubio te bog; garom te ubio
2. pomoriti: slana je ubila vinograd; ozima žita ubili su rani mrazevi
3. pobiti: ubio je grad polja; filoksera je ubila vinograde
4. uničiti: ubio ga raskalašeni život; on ti je ubio ugled u društvu; ubili ga porezi i dugovi
5. zabiti: ubiti kolac u zemlju
II. ubiti se
1. ubiti se
2. poškodovati se: ubih se s nogu
3. preutruditi se: ubih se dokazujući društvu o koristi novih zakona

ubòsti ubòdēm
I.
1. zbosti: ubosti koga iglom
2. vbosti
3. zabosti: ubosti koga nožem u grudi; ubosti čiodu u kožu, ukosnicu u kosu
4. pičiti: ubosti žaokom, šiljatim predmetom; kravu je ubo obad
II. ubosti se zbosti se

ubràdāč -áča m, ubràdača ž naglavna ruta, ki se zavezuje pod brado

ubroždávati ubròždāvām spuščati se v nečastna dejanja

ubròžditi ùbroždīm dial. zabresti, spustiti se v nečastno dejanje: pijanac će se u svašta ubrožditi

ùčadaviti -īm, učadáviti učàdāvīm očadeti, očaditi se

ùčājnīk m dial. kdor se strogo posti, bolj kot je zapovedano

učèličiti -īm
I. ojekleniti
II. učeličiti se ojekleneti, ojekleniti se

učèstati -ām
1. pogosto kaj storiti: u posljednje vrijeme učestao je da izostane iz škole
2. pogosto se zgoditi: pucnji učestaše