Franja

suzdržávati suzdr̀žāvām
I. zadrževati
II. suzdržavati se vzdrževati se

sȕziti -īm
1. solzeti: oči mi suze od crnoga luka
2. solziti se: djevojka suzi; loza suzi
3. ekspr. puščati: bure suzi

sváliti svâlīm
I.
1. zvaliti: svaliti krivicu na koga
2. položiti: bolest ga je svalila u krevet
II. svaliti se
1. zvaliti se: silan se posao svalio na njega
2. odvaliti se: svalio mi se kamen sa srca

svanjívati svànjujēm daniti se, svitati

svànuti svȁnēm zdaniti se: ostavi me, majko, da spavam, još nije svanulo; jednog jesenjeg jutra na našoj kapiji svanuo je crni barjak se je pokazala črna zastava; zdravo svanuo, zdravo svanula jutranji pozdrav, ko komu želimo srečo

svàštār -ára m
1. vsevednež, vseved, vseznal
2. kdor se z marsičim ukvarja: to je bio preduzimač, i zidar, kamenorezac i slikar, ukratko svaštar
3. šušmar

svaštáriti svàštārīm ukvarjati se z drobnimi, nepomembnimi deli, opravki, šušmariti: umjesto da proizvodi putničke vagone tvornica je morala da svaštari

svàštārskī -ā -ō ki se z marsičim ukvarja, šušmarski: svaštarski rad, dućan

svèsti svèdēm
I.
1. speljati: svesti vojsku s planine
2. spraviti skupaj: svesti mladence
3. zmanjšati, znižati: svesti na nulu, na najmanju mjeru
4. reducirati: svesti jednačinu, jednadžbu trećeg stepena na jednačinu, jednadžbu drugog stepena; svesti jedan pojam na drugi
5. zatisniti (očesa): cijele noći nisam sveo oka; svesti oči zatisniti oči, umreti
6. obokati: svesti u kružni luk
II. svesti se reducirati se: ova vrijednost ima da se svede na konvencionalan novac

svétiti svêtīm
I.
1. posvečati, blagoslavljati: svetiti vodicu, vodu, ulje, zastavu, crkvu
2. praznovati, posvečevati: on ne sveti ni nedjelje svete
3. svetiti kome drvena masla pretepsti koga
II. svetiti se
1. posvečevati se, blagoslavljati se: crkva se danas sveti; oče, neka se sveti ime tvoje oče, posvečeno bodi tvoje ime
2. postajati svetnik: nisu sada vremena da se sveti

svétiti svȇtīm
I. maščevati: sin sveti oca za učinjenu nepravdu
II. svetiti se maščevati se: ko se ne sveti, taj se ne posveti če se ne maščuješ, ne boš zveličan

svéži-odrijèši = zveži in odveži se reče za omahljiv, neodločen značaj

svíjati svîjām
I.
1. zvijati: svijati gvožđe; bura svija drveće; ptica svija gnijezdo; svijati od cvijeća vijenac
2. zavijati: pas svija
3. zavijati, omotavati: svijati jorgan oko sebe
II. svijati se zvijati se: svijati se od bolova; kosa joj se svija

svijètliti svȉjetlīm (ijek.), svétliti svêtlīm (ek.)
I. svetiti: svijetliti komu do kuće; on mi kod svakoga posla svijetli
II. svijetliti se svetiti se: oči mu se svijetle od radosti

svijètljeti svijètlīm (ijek.), svétleti svétlīm (ek.) svetiti se: sunce tihano svijetli; živi od prošlosti, jedino to svetli, a sve drugo je mrak

svȉsnuti svȉsnēm, oni svȉsnū, svȉsnuh svȉsnū svisniti, do smrti se razžalostiti, umreti od žalosti, bolečine, napora: ponekad mi je da svisnem; svisnuti od plača, od bola, od jada, od žalosti, od zime; zaljubila se u tebe pa hoće da svisne konec jo bo od zaljubljenosti

svȉti svȉjēm, svîj, svȉh svî, svȉo svíla, svìjen -èna in svît
I.
1. zviti: sviti gvožde, vijenac, gnijezdo
2. zaviti, z zavijanjem zbrati, sklicati: pas je svio ovce; vuk je svio družinu
3. oviti, omotati: sviti kosu oko glave
II. sviti se
1. zviti se: kosa joj se svila u uvojke
2. ovo bilo, ovo se svilo bilo je to in ono

svjèćalo s (ijek.) priprava, na kateri se prižiga luč za nočni ribolov

svjèsnijī -ā -ē (ijek.), svèsnijī -ā -ē (ek.) komp. od svjestan
1. zavestnejši, bolj se zavedajoč
2. zavednejši

svjȅstan -sna -o (ijek.), svȅstan -sna -o (ek.)
1. zavedajoč se, zavesten: svjestan zločin; biti svjestan čega zavedati se česa
2. zaveden: narodno, klasno svjestan