Franja

sréditi srêdīm
I.
1. urediti: srediti građu, svoje poslove
2. opraviti: srediti stoku
II. srediti se urediti se

sređívati srèđujēm
I.
1. urejevati: sređivati svoje stvari
2. opravljati: sređivati stoku, blago
II. sređivati se urejevati se

srȉnuti srȉnem
I. zriniti
II. srinuti se
1. poriniti se, zriniti se
2. shujšati: da se nijesi brinuo, ne bi se srinuo

sròditi srȍdīm
I. povezati s sorodstvenimi vezmi
II. sroditi se
1. stopiti v sorodstvene zveze
2. sprijazniti se: srodio sam se s tom mišlju
3. do vrha spoznati: sroditi se s duhom narodnoga jezika

srózati srôzām
I.
1. spustiti, odvihati: izišla je iz sobe zasukanih rukava koje je zaboravila da sroza
2. s silo vreči z višjega položaja: revolucija ga srozala s položaja ministra
3. znižati: srozati čiji ugled
4. ponižati: ovakva sramota srozala je čitavo društvo
II. srozati se
1. pasti, zlesti navzdol, zdrkniti navzdol: jedna mi se čarapa srozala
2. znižati se: prihodi mu se veoma srozali
3. zgruditi se: ona se nemoćna srozala na stolicu
4. zrušiti se: putnik se, ne pazeći na put, srozao u provaliju
5. ponižati se: u ljutini srozao se ispod životinje

sȑtati sȑćēm
1. drveti: srtati za čim
2. zaletavati se v koga: srtati na koga

srúčiti srûčīm
I.
1. zliti: sručiti vodu u lonac; sručio mu je cio kotao vode na glavu
2. vreči: u kositreni tanjur sruči deset dukata
3. ekspr. zvrniti, popiti: sručio je litar, litru vina
4. iztresti jezo: sve je na mene sručio
II. sručiti se
1. usuti se: kamenje se sručilo niz padinu; sve se nesreće sručile na mene; kiša se sručila na zemlju; neprijateljska vojska se sručila u dolinu
2. znesti se nad kom: sručiti se na koga

sručívati srùčujēm
I.
1. zlivati
2. metati
II. sručivati se
1. usipavati se
2. znašati se

srȕšiti -īm
I.
1. podreti, porušiti: srušiti zid, kuću do temelja, drvo
2. prevrniti: srušiti kola, svijećnjak
3. sestreliti: srušiti neprijateljski avion
4. strmoglaviti: srušiti vladu, kapitalizam, društveni poredak
II. srušiti se
1. podreti se
2. prevrniti se
3. zgruditi se: srušiti se od bolova
4. pasti: srušiti se nauznak

stàjati stòjīm, stȏj, stàjāh, stàjāše, stȁjao stȁjāla, stòjeći
1. stati: ne mogu više stajati; voda, stroj, mašina stoji; naše stvari dobro stoje; on vrlo dobro stoji; kod te firme dobro stojimo; ne može na nogama stajati; staviti učenika da stoji; stajati kao skamenjen: stajati kao drveni svetac stati kot lipov bog
2. pristajati, podati se: šešir joj dobro stoji
3. prebivati: svojom kućom stojim u susjednoj ulici
4. biti: tako stoji napisano; stoji ti na volju; juha stoji na stolu
5. biti odvisno: to ne stoji do mene
6. žirirati: stajati dobar za koga
7. kazati: barometar stoji na kišu
8. stati, veljati: koliko stoji ovaj kaput
9. začeti se: stoji vika ljudi, lavež pasa
10. stajati na svojim nogama biti neodvisen; stajati jednom nogom u grobu; stajati skrštenih ruku stati prekrižanih rok, križemrok; stajati pod vijencem biti poročen

stȁjati stȁjēm
I.
1. ustavljati se, stati: brod, lađa svaki dan tu staje
2. stopati: ne staje on na trulu dasku
II. stajati se
1. shajati se, sestajati se
2. stikati se: tamo se staju tri granice

stáložiti -īm
I. umiriti
II. staložiti se
1. usesti se, sedimentirati: ostaviti tekućinu da se staloži; vino se još nije staložilo vino se še ni ubrisalo, učistilo
2. umiriti se: strasti su mu se staložile

stanàrica ž
1. stanovalka, sostanovalka (v istem, v drugem stanovanju)
2. gostačka, gostačica
3. stanarica, planšarica: stanarica priskrbljuje kopaoničkim bačijama beli smok i druge proizvode stoke
4. stalna ptica, stalna riba, ki se ne seli v druge kraje, druga morja: razdelio je ptice na -e i selice; ribe -e i ribe skituše
5. bot. ivanjščica

stȁnuti -nēm obstati, ustaviti se

stȁrjeti -rīm (ijek.), stȁreti -rīm (ek.) starati se, stareti

stàrmālī -ōga m
1. ekspr. mali modrijan, otrok, ki se staro vede
2. palček, pritlikavec

stȁti stȁnēm
1. postaviti se: stati na svoje noge; stati u red stopiti v vrsto
2. stopiti: stati komu na nogu
3. obstati, ustaviti se: konji stadoše sredi puta; stalo mu je srce; mašina je stala
4. nehati: kiša je stala
5. stopiti v veljavo: zakon je stao na snagu
6. upreti se: stati na put zloupotrebama
7. iti, spraviti v: koliko ljudi može da stane u ovu dvoranu?; u džak može da stane 50 kg brašna
8. vstati: on ne može više da stane
9. poleči se: vjetar je stao
10. začeti: stadoše se svađati; ona je stala pjevati
11. stati: to ga je stalo grdnih muka; to bi ga moglo stati glave
12. biti do česa: mnogo mi je stalo do toga da ga uvjerim; nije mi stalo do nekoliko dinara
13. biti odvisno: to je sve stalo do tebe
14. stopiti pred: stati pred sud
15. začeti roditi: vinograd je stao na rod
16. priti do dna, do kraja: stati čemu na kraj

stȁvati -a zapreti se: kome voda stava, podaj mu lek

stȁviti -īm
I.
1. dati: staviti što na svoje mjesto, svoj potpis na što; staviti koga na muke; staviti što na glasanje, koga pod policijski nadzor; staviti što izvan zakona, na dnevni red; staviti što na papir, na hartiju; staviti što na sito, na rešeto
2. postaviti: staviti zarez; staviti jelo na sto, što na ugled
3. naložiti: staviti komu što u zadatak
4. položiti: staviti sve na kocku; staviti nekome nešto na srce, na dušu
5. zamisliti si: stavimo da ti nisi došla, šta bi onda bilo
6. razveljaviti: staviti zakon izvan snage; staviti do znanja na znanje dati; staviti u novine objaviti v časniku; staviti na raspolaganje dati na voljo; staviti u pogon pognati (stroj)
II. staviti se
1. postaviti se: staviti se na čelo pobune; staviti se na čiju stranu, na čije gledište; staviti se na svoje noge; staviti se s kim na istu nogu izenačiti se s kom, zavzeti isto stališče
2. spomniti se: ne mogu se staviti šta je to bilo

stèći stečēm
I. pridobiti: steći imanje, slavu, povjerenje, pravo; steći pamet; krivo stečeno krivično pridobljeno
II. steći se
1. pridobiti se: sreća se ne može steći nasiljem
2. zbrati se: stekao se silan narod sa svih strana
3. združiti se, spojiti se
4. primeriti se, zgoditi se: stekle se takve prilike
5. izteči se: tako mi se to nesretno, nesrećno steklo