Franja

slovenòserbskī -ā -ō, slavenòsrpskī -ā -ō slovanosrbski: slovenoserbski jezik v 18. st. knjižni jezik pri južnoogrskih Srbih, mešanica ruskoslovanskega in srbskega ljudskega jezika

slúžiti slûžīm
I.
1. služiti: služiti kod koga, komu; služiti vojsku služiti vojaški rok, biti pri vojakih; ja sam služio vojsku u Sarajevu; služiti državu služiti državi, biti v državni službi; služiti pješadiju služiti vojaški rok pri pehoti; to ne služi ničemu to ni za nikamor; to ti služi na čast to ti je v čast; to ti služi na korist to je v tvoje dobro; služiti svojim strastima hlapčevati svojim strastem; zdravlje mi dobro služi sem pri dobrem zdravju; služi me karta imam srečo v kartanju; to ti služi na sablazan to ti je v pohujšanje
2. streči (komu): služiti koga za stolom, koga vinom, rakijom, jelom; služiti gostima vino; čime vam mogu služiti s čim vam lahko postrežem
3. rabiti: kabinet mi služi i kao radna soba
4. praznovati: služiti slavu, svetkovinu
5. borba protiv komunizma služila je Hitleru kao maska za lakše pokoravanje pojedinih zemalja krinko boja proti komunizmu je H. zlorabljal, da je laže zasužnjeval posamezne dežele
II. služiti se
1. uporabljati: služiti se svim mogućim sredstvima
2. streči si, postreči si, vzeti: služite se, molim, dok još ima

spȍmēn -ena m
1. spomin: ovo činite za moj spomen; u tvoj spomen pijemo sada; u spomen Andrije Smoleja; sačuvat ćemo mu trajan spomen
2. spomenik: narod mu je podigao spomen
3. omemba: ovo djelo je vrijedno -a; pri -u zečevine na ručku svaki od nas reče kako je sam peče ko je pri kosilu bil omenjen zajec, je vsakdo od nas...
4. sled: od neprijatelja ni -a nema više u našim krajevima
5. grobni spomen nagrobni napis
6. spȍmēn-cr̂kva spominska cerkev; spòmen-knjȉga; spȍmen-plȍča; spòmēn-slȍvo komemoracija; spȍmen-dân spominski dan

stârī -ā -ō gl. star: stari svat pri poroki druga priča; stari načini muz. stari modusi; Stari Slaveni, Stari Sloveni Stari Slovani; Stari svijet, Stari svet: Stari Vlah pokrajina južno od črte Užice-Cačak do črnog. in kosovske meje; Stari zavjet, Stari savez stara zaveza (knjiga), stari zavjet (obdobje); stari vijek, stari vek

strána ž, tož. strânu, mn. strâne
1. stran: strana svijeta; ležati na lijevoj, na desnoj -i; gledati sa -e od strani; prva strana u knjizi; okrenuti govor na drugu -u obrniti pogovor na drugo stran; prostirati, širiti se na sve -e; na -u ići iti na stran; na -u metnuti, ostaviti na -u dati, pustiti na stran; na -u pozvati na stran poklicati: novu -u okrenuti novo stran obrniti, na novo začeti; s božje -e moliti za božjo volji, pri kriščevih ranah rotiti; zarađivati sa -e po strani zaslužiti; nauka mu nije sa -e znanost mu ni postranska zadeva; na sve četiri -e svijeta; šalu na -u šalo na stran; debela strana zadnjica, rit
2. stranica, stranska ploskev: kocka ima šest strana
3. tujina: otići na stranu, živjeti na -i
4. kraj, pobočje: strana brijega
5. spol: muška i ženska strana; držati kome -u podpirati koga; s onu -u na drugi strani; ćorava mu strana! naj ga vrag vzame!

suvíšak -ška m presežek, prebitek: suvišak od zarade presežek pri zaslužku

svôj svòja svòje zaim. svoj: kazati, učiniti -e; biti -e glave; doći će vrag po -e; na -u ruku uraditi; sve u -e vrijeme; ostati pri svome ostati pri svojem, pri svoji trditvi, svojem mnenju; -om rukom napisati; -im očima vidjeti s svojimi očmi videti; uzeti dijete pod -e vzeti otroka za svojega; platiti iz svoga plačati iz svojega žepa; učiniti nešto od -e volje storiti kaj iz svoje volje

ševèljājka ž: guska ševeljajka gos, ki se pri hoji guga, maje, ki raca

trìpoljskī -ā -ō: -a kultura poljedelska kultura v neolitiku, imenovana po Tripoliju pri Kijevu

tŕkati tr̂čēm, tŕči, tŕčūći
1. tekati: tko je tri sata po lovu trkao, taj ne pita kako se po najnovijoj etiketi jede; trkati za kim; trkati za poslovima tekati po opravkih
2. tirati, poganjati: trkati konja
3. trkati alku tekmovati pri alki; tko če trkati alku ove godine

ukèbati ùkēbām zalotiti, zasačiti, ujeti: mačka je ukebala miša; ukebati koga na djelu zasačiti pri dejanju; ukebati zgodnu priliku

ukòpčati -ām
1. speti: ukopčati vagone
2. vključiti: ukopčati električnu strnju; ukopčati spojku kod auta vključiti sklopko pri avtomobilu

ùshtjeti ùshtijēm, ùshtjednēm (ijek.), ùshteti ùshtēm, ùshtednēm (se) (ek.) zahoteti (se): što god se njemu ushtjelo, vršila je ona bez prigovora; kad god ushtiješ, piši mi kadar boš pri volji, mi piši; sve sam to učinio, i hoću još, ushtjedne li bog in bom še, če bo božja volja

usùmit prisl. navzkriž, izmenoma: usumit slagati zlagati reči tako, da je ta obrnjena v tej, druga v nasprotni smeri; usumit ležati ležati z glavo pri nogah drugega; usumit se braća poljubiše izmenoma sta se brata poljubila

ùsvista ž čudež, čudo: za -u ja ostadoh kod majke po čudnem naključju sem ostal pri materi

valjáno prisl.
1. pridno, vrlo: ovaj đak valjano uči
2. dobro, kot je treba: bolesnik je kod svojih valjano zbrinut bolnik je pri svojih v dobri oskrbi; on je taj posao izradio valjano
3. nije se valjano ni odmakao od kuće, i već su ga napali razbojnici ni se še dobro oddaljil od hiše
4. pravno veljavno: kao punoljetni možete valjano svjedočiti na sudu

verèsija ž (t. veresi, veresije)
1. up, kredit: uzeti robu na -u; danas za gotovo, sutra na -u
2. pósoda: dati novac na -u; imam u narodu sigurne -e imam med ljudstvom izposojen denar pri zanesljivih dolžnikih; na božju -u na negotovo, na božji lon; davati gotovo za -u dajati boljše za slabše

vijètati vȉjetām (ijek.) dial.
1. obljubiti: vijetati tri tovara blaga; vijetati komu kumstvo obljubiti komu, da bo stopil z njim v botrino
2. vijetati boga i svetoga Jovana priseči pri bogu in svetem Jovanu

vjȅra ž (ijek.), vȅra ž (ek.)
1. vera: vjera u boga
2. zaupanje: slijepa, čvrsta, nepokolebiva vjera; imati -u u koga
3. vera: raditi u dobroj -i
4. upanje, kredit: dati komu robu na -u
5. moška beseda: tvrda vjera; dati komu -u
6. zvestoba: okrenuti -om postati nezvest, izneveriti se
7. zaroka: ugovarati -u; djevojka je bila pod -om tri godine dekle je bilo tri leta zaročeno
8. alal mu vjera! dobro je, prav je tako!; -e mi! pri moji veri!; božja ti vjera! resnično, tako je

vô vòla m, mn. vòlovi
1. vol: prodao je par volova; glup kao vo; tući koga kao vola u kupusu; vući kao vo; njemu se i volovi tele pri njem imajo tudi voli mlade, vse mu gre po sreči
2. morski vo zool. navadni tjulenj