Franja

Zadetki iskanja

  • pozòbati pòzobljēm pozobati: pozobati grožde; zob; pravi se kao da je pozobao sve znanje (svu mudrost zemaljsku) ovoga svijeta dela se, kot da je z veliko žlico pojedel vse znanje, vso modrost tega sveta; kokoši su ti mozak pozobale kure so ti pamet pozobale
  • pȑdež m prdež, prdec, plin, ki se izloči pri prdenju: smeo se kao prdež u gaćama zmedel se je kot prdec v hlačah
  • pregòrjeti -rīm (ijek.), pregòreti -rīm (ek.)
    1. prežgati: skoči varnica te pregori dlaku
    2. pregoreti: pregorjelo je drvo
    3. zasmoditi: pregorjeti meso, mlijeko, mleko
    4. preboleti: pregorjeti udarac sudbine, smrt drage osobe
    5. odpovedati se, resignirati: pregorjeti svoju ljubav
    6. krava je pregorjela se reče za kravo, ki se je po odstavitvi teleta nekaj dni ne molze in se ji mleko kot posuši
  • prȅtežan -žna -o, prétežan -žna -o (ijek., ek.)
    1. pretežen: -u većinu sačinjavaju naši ljudi
    2. bolj veljaven: njegova je volja u organizaciji uvijek -a njegova volja vedno več velja kot volja drugih
  • prȅvara ž, prévara ž (ijek., ek.) prevara, goljufija: prevara kao krivično djelo prevara kot kaznivo dejanje; politička prevara
  • pròkisao -sla -o premočen: vući se kao -o pseto vleči se kot polit cucek
  • púrak -rka m
    1. svinčenka
    2. ekspr. trdo kuhan fižol, močno posušena sliva
    3. kozji bobek; kao purak nestati kot kafra izginiti, naglo jo pobrisati
  • rànije prisl. poprej, prej: to je bilo ranije; otišla je ranije od tebe odšla je prej kot ti: ručali smo ranije nego obično; doći što ranije priti čim prej
  • rèbro s, mn. rȅbra rȅbārā
    1. rebro: prava -a, vita -a, lažna -a: munuti koga u -a suniti koga v rebra; prebiti komu -a polomiti komu rebra; polomiti, prebrojati, poravnati kome -a pretipati komu rebra; broje mu se -a lahko mu prešteješ rebra; s neba pa u -a nepričakovano, na naglem, kot strela z jasnega neba; s -a odgovoriti osorno, nataknjeno odgovoriti
    2. rebro: -a lađe, čamca; glavno rebro lista sa bočnim -ima
    3. reženj, rezina: dao je Nijemcu staro odijelo i rebro slanine
    4. arhit. rebro: rebro svoda, kupole
  • rèći rȅčēm, rèčēm, rȅknēm, rèci, rèkoh rèče, rȅkao rèkla
    1. reči, povedati: reći komu istinu u oči; reći što za koga, o kom; tu se nema šta reći; mnogo govoriti i malo reći; da reknem još jednu riječ; što si rekao nećeš poreći
    2. pomeniti: šta će to reći; to će reći to se pravi; kao što rekao kot se je izrazil; tako reći tako rekoč
  • rȉjek m, mest. u rijèku, mn. rjȅkovi in rijèkovi (ijek.)
    1. beseda: štono rijek kot se reče
    2. izrek
  • sàraga ž zool. saraga, zelenika; suh kao saraga suh kot trska
  • sèdefan -fna -o iz biserovine: -a dugmad; -e ribe ribe, ki se svetijo kot biserovina
  • shȍdan -dna -o (rus.) primeren: nalaziti za -o oceniti kot primerno
  • smȉšljen -a -o
    1. izmišljen: haljina mu stoji kao -a kot ulita
    2. premišljen; smȉšljenōst ž premišljenost
  • smûk m, mn. smȕkovi zool. gož: taj pije kao smuk pije kot goba
  • stȃdom prisl. stadom stati obstati kot vkopan
  • stàjati stòjīm, stȏj, stàjāh, stàjāše, stȁjao stȁjāla, stòjeći
    1. stati: ne mogu više stajati; voda, stroj, mašina stoji; naše stvari dobro stoje; on vrlo dobro stoji; kod te firme dobro stojimo; ne može na nogama stajati; staviti učenika da stoji; stajati kao skamenjen: stajati kao drveni svetac stati kot lipov bog
    2. pristajati, podati se: šešir joj dobro stoji
    3. prebivati: svojom kućom stojim u susjednoj ulici
    4. biti: tako stoji napisano; stoji ti na volju; juha stoji na stolu
    5. biti odvisno: to ne stoji do mene
    6. žirirati: stajati dobar za koga
    7. kazati: barometar stoji na kišu
    8. stati, veljati: koliko stoji ovaj kaput
    9. začeti se: stoji vika ljudi, lavež pasa
    10. stajati na svojim nogama biti neodvisen; stajati jednom nogom u grobu; stajati skrštenih ruku stati prekrižanih rok, križemrok; stajati pod vijencem biti poročen
  • stanòvati stànujēm
    1. prebivati: lav stanuje u pećinama; mi stanujemo u Sloveniji
    2. stanovati: stanovati pod kiriju stanovati kot stanovanjski najemnik
  • stòžina ž
    1. stožnik, drog sredi kope, gumna: slagati snoplje oko -e; Stritar bijaše za duže vrijeme kao stožina oko koje se čitav stog naše kulturne pripovijesti sadijevao; dug i mršav kao stožina dolg in suh kot prekla
    2. gl. stog