Franja

pòvraci pòvratākā m mn. čas proti večeru, ko se živina vrača s paše

pòvraćati -ām
I.
1. vračati
2. zavračati
3. pomikati nazaj
4. bljuvati, bruhati
5. spravljati k zavesti
II. povraćati se
1. vračati se
2. ozdravljati
3. prihajati k zavesti

pòvratan -tna -o, dol. pòvratnī -ā -ō
1. vrnitven, za vrnitev: -a željeznička karta
2. povratni: -e zamjenice; povratan glagoli
3. povraten, ki se vrača: -a groznica med. povratna mrzlica, rekurens; -o djelovanje zakona

povrátiti pòvrātīm
I.
1. vrniti: povratiti pozajmljeni novac
2. zavrniti: povratiti stoku na paši
3. pomakniti nazaj: povratiti sat, uru
4. izbljuvati, izbruhati: povratiti jelo
5. povratiti u život spraviti k zavesti; povratiti dah, paru; povratiti čovjeka = povratiti u život
II. povratiti se
1. vrniti se
2. ozdraveti, okrevati, popraviti se po bolezni; povratiti se u život priti k zavesti
3. spomenulo se i ne povratilo se bilo je, pa na srečo minilo

pòvratka ž, povràtuša ž žena, ki se od moža vrne k staršem

pòvrgnuti -nēm
I.
1. odvreči, zavreči: vaša oružja povrzite
2. povreči
II. povrgnuti se ekspr. roditi se: ona se povrgnula u Benkovcu u Dalmaciji

povrijèditi pòvrijedīm (ijek.), povréditi pòvrēdīm (ek.)
I.
1. poškodovati, zadati rano: povrijediti ranu, ruku
2. prekršiti: povrijediti zakon, ustav
3. razžaliti: povrijediti nečije osjećaje
II. povrijediti se poškodovati se: vozač auta u udesu se teško povrijedio

povŕnuti pòvr̄nēm
I.
1. vrniti: povrnuti dobar glas; povrnuti mač u korice
2. zavihati: povrnuti rukav
II. povrnuti se vrniti se

pòvrtati -rćēm
I.
1. vračati
2. vihati
II. povrtati se vračati se: što izide iz usta, to se ne povrće u usta

povŕtjeti -īm (ijek.), povŕteti -īm (ek.)
I. povrteti
II. povrtjeti se povrteti, zavrteti se: povrtio, povrteo bih se malo po sobi, sa kojom ženom progovorio i opet pošao natrag

povúći povúčēm, povúci, povúkoh pȍvūče, pòvūkao povúkla
I.
1. potegniti: povući kola; povući jedan dim iz cigarete; povući koga za sobom, koga u bezdan; povući kočnicu potegniti zavoro; povući vodu u klozetu; povući novčanice iz opticaja; povući kraći kraj potegniti krajši konec, biti na slabšem; povući nogu začeti, dati pobudo, pokreniti, potegniti koga za seboj; povući posmrtno zvono naznaniti smrt koga
2. preklicati: povući naredenje preklicati ukaz; povući molbu, prijedlog, predlog, optužbu, naredbu
3. ekspr. potegniti: povući koga za nos
4. ekspr. potegniti, napiti se: on je dobro povukao
5. povući jarak izkopati jarek; povući zaključak skleniti; povući okidač, oroz sprožiti; povući pogled, oči umakniti pogled, oči; povući rogove popustiti; povući koga za jezik potegniti koga za jezik, izzvati koga k besedi; to će povući dalekosežne posljedice to bo imelo daljnosežne posledice; povući koga pred sud pritirati koga na sodišče, pred sodnika
II. povući se
1. potegniti se
2. umakniti se: vojska se povukla; povući se iz javnog života; ona se na neko vrijeme povukla na selo; sasvim se povukao od svijeta čisto se je zaprl vase

povùkuša m, ž
1. ekspr. zmuznè, kdor se izmika delu, dolžnosti: -e i neodlučni ljudi
2. ž ženska, ki se je zaprla vase

pozàvaditi -īm
I. drugega za drugim spreti: on zna ljude pozavaditi
II. pozavaditi se drug za drugim se spreti: on nama priča kako su se ljudi u selu pozavadili

pozívati pòzīvām (-vljēm)
I.
1. vabiti: pozivati koga na večeru
2. klicati, pozivati: pozivati na sud, na milicijsku stanicu
II. pozivati se sklicevati se; pozivati se na svjedoke, na zakon

pozlijèditi pòzlijedīm (ijek.), pozléditi pòzlēdīm (ek.)
I. poškodovati, raniti: pazio je neće li ga netko pozlijediti u to ranjavo mjesto; pri kopanju u vinogradu pozlijediti čokot
II. pozlijediti se
1. poškodovati se
2. poslabšati se: rana mu se pozlijedila

pozljedívati -zljèdujēm (ijek.), pozledívati -zlèdujēm (ek.)
I. znova odpirati: pozljedivati stare rane
II. pozljedivati se znova se odpirati, poslabševati se: sama mi se pozljeduje rana stara, jer me ti ne voliš, srce moje iz njedara

pòznati -ām
I.
1. spoznati: poznati koga po hodu
2. poznati: poznati koga po imenu
3. vedeti, videti: odmah sam poznao da je varalica
4. vedeti za: nikad ine postelje ne pozna nego golu zemlju
II. poznati se
1. spoznati se s kom: poznati se s kim
2. videti se: odmah se poznalo da laže

poznávati pòznajēm, oni pòznajū, poznajūći, pòznāvāh -āše
I.
1. poznati: ja te poznajem po govoru; poznavati što u prste = kao svoj džep = kao svoj budelar poznati kaj kot svoj žep; ne poznavati granica u čemu ne poznati v čem mejá
2. spoznavati
II. poznavati se
1. poznati se: po jutru se dan poznaje
2. spoznavati se: po djelima se majstor poznaje; u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci

pozùbati -ām
I. povlačiti, pobranati: pozubati njivu
II. pozubati se
1. povlačiti se: treba i livada da se pozuba
2. dial. spreti se, skavsati se

pòzvati pozòvēm
I.
1. povabiti: pozvati koga na večeru, na ručak
2. pozvati, poklicati: pozvati koga na odgovornost, na predaju, na dvoboj, na sud, u vojnike
II. pozvati se navesti v svojo obrambo, sklicevati se: pozvati se na zakon, na ustav