-
čȍt čòta m, mn. čòtovi (it. ciottolo) dial. gorski vrh
-
čȕka ž koničast vrh gore
-
čȕkica ž koničast vrh gore
-
ćùvīk -íka m (t. kûh, perz.) vrh hriba: neprijatelj je zaposio -e oko sela
-
glàvica ž
1. glavica: bistra glavica
2. glavica, glava: glavica luka, kupusa
3. glavica: glavica čavla, eksera
4. kopast vrh hriba
5. bot. navadno bičevje, Holoschoenus vulgaris
-
glavútak -tka m naraven kamnitni steber, katerega vrh je podoben glavi
-
gòljāk -áka m golica, gol vrh hriba, gore
-
izgnjúrati ìzgnjūrām, izgnjúriti ìzgnjūrīm priplavati na vrh, na površje: kit je izgnjurao na površinu; izgnjurati iz jezive izolovanosti
-
ìzmašiti -īm, izmášiti ìzmāšīm
I.
1. zamahniti: izmašiti nožem, sjekirom, rukom
2. izmetati: iz zobnice izmaši sedam mrtvih glava
3. izvabiti: unakrsnim pitanjima izmašiti pravu istinu
4. oditi naprej: gazda Stevan se od sviju Tršićana odvojio i izmašio im radom i poštenjem
5. priti na vrh: kad izmaših na brdo, počinuh
6. dopolniti: izmašiti osamdeset godina
II. izmašiti se porabiti, ostati brez česa: izmašiti se sitnoga novca
-
izránjati ìzrānjām večkrat priplavati na vrh, na površino: izranjati iz vode
-
izròniti ìzronīm
1. priplavati na površino, na vrh: mladić je izronio iz vode
2. pokazati se: iz grma izroni košuta
3. nastati: iz sive magle izronio je svijetao, svetao dan
4. prinesti na površino, na vrh: izroniti prsten iz dubine
-
kȁpić m
1. zastar. vrh glave, ki ga pokrivamo s kapo
2. vrh peči
-
kȉčica ž
1. čopič: slikarska kičica; potez -e; potez -om poteza s čopičem
2. čopek: uhvati je za -u
3. venec na konjski nogi
4. vrh drevesa: ti se penji jeli u -e
5. bot. tavžentroža, Centaurium
-
kȉka ž
1. kita: vući djevojku za -u
2. čop: kika u konja, u ptice
3. vrh drevesne krožnje
4. raste mi kika drago mi je, zadovoljen sem; puši mu se kika veliko dela ima, sredi dela je
-
kòtr̄lj -ŕlja m
1. s srebrom ali zlatom vezen vrh ženske kape
2. svitek: staviti kotrlj na glavu da bi se lakše nosio teret
-
kȕk kùka m
1. anat. kolk: hrom u -u; bolest u -u; iščašenje -a izpah kolka
2. kolk, stožčast vrh, grič
-
lȉjevča ž (ijek.), lêvča ž (ek.) opora, ki je pritrjena na osi kolesa in na vnanji strani podpira vrh lojtrnice; kriva je lijevča se reče, kadar kdo skuša krivdo zvaliti na drugega
-
lùla ž (t. lüle, perz.)
1. pipa: pušiti -u; očistiti -u od zifta; jedna lula duhana, duvana
2. pipa, cevka: lula rakijskog kazana
3. pipa, vodovodna pipa: česma sa više lula; kroz -u, iz -e poteče bistra voda
4. pločevinasta dimna cev
5. spredaj zavihani vrh opanka
-
razvŕšiti ràzvr̄šīm
1. razvršiti, odsekati vrh: razvršiti drvo, stog sijena
2. vzeti z vrha kopice: razvršiti sijeno
-
r̂tanj r̂tnja m, mest. na ŕtnju geogr. stožčast vrh gore, rtina