Franja

gȅknuti -nēm pog.
1. treščiti ob tla: ako te geknem, poznaćeš me
2. usekati, udariti: geknuo ga kocem po leđima

grȕhnuti -nēm
1. zagrmeti: topovi gruhnuše
2. udariti
3. napasti: neprijatelj gruhnu svom silom na nas
4. uliti se, privreti: suze joj gruhnuše na oči

hȑdnuti hȑdnēm dial. treščiti, udariti: hrdnuti o tvrdu rudinu

izváliti ìzvālīm
I.
1. prevrniti, izruvati: izvaliti voćku iz korijena, korena
2. spodviti: izvaliti noge ispod sebe
3. pomoliti: na pendžer je glavu izvalio
4. izbuljiti: izvaliti oči
5. blekniti: izvaliti budalaštinu
6. ekspr. mahniti, primazati, udariti: on izvali ćušku na prvome do sebe
7. zvaliti, izleči: izvaliti što više poroda
8. oditi: četa iz sela izvali
II. izvaliti se
1. zavaliti se: izvaliti se na krevet, na zemlju
2. ekspr. umreti
3. pokazati se: iz magle izvali se sunce
4. zvaliti se, izvaliti se: izvaliti se kao jaje

kȅknuti -nēm ekspr. udariti, usekati, mahniti: keknu ga i raskoka mu glavu

kìdisati -išēm (t. kyjdyrmak)
1. udariti, navaliti, navaljevati na koga, naskočiti, naskakovati koga: kidisati na koga, na čiju čast, na čije poštenje
2. siliti: ona je kidisala jednako: pij, jedi, prijatelju!
3. ne prizanašati komu, uničiti koga: trgovci mu za dug kidisaše
4. ubiti, škoditi: junak negda, sad ne junak više, no trst kojoj svaki hlad kidiše
5. kidisati sebi ubiti se: mladi grof kidisao je svome životu

klȁpiti -īm ekspr. udariti, lopniti: snažno koga klapiti

klȅpiti -īm ekspr. udariti, usekati, mahniti: klepiti po gubici, po glavi

klȅpnuti -nēm ekspr. udariti, počiti: pijetao klepnu krilom; klepnuti koga po uhu

kljúknuti kljûknēm
1. brizgniti: krv kljuknu iz rane
2. ekspr. udariti: kao da ga tupim rogom kljuknu pod ošit, mladić bolno uzdahne

klȍpiti -īm (n. klopfen) ekspr. klofniti, udariti, usekati, mahniti: ona ga intimno klopi po debeloj usnici

kȍmnuti -nēm
1. suniti: jedan od igrača komne ga laktom u trbuh
2. udariti: tako ga je komnula nemilice da je osjećao udarac kad se probudio

krȅsnuti -nēm
1. kresniti: kresnuti ocilom o kremen; kresnuti upaljač
2. udariti, tresniti, treščiti: kresnuti koga po glavi
3. zabrusiti: kresnuti kome istinu u lice, u oči, u brk
4. treniti: kresnuti očima, okom
5. šiniti: kresne mu misao kroz glavu

kȑhnuti -nēm
1. zlomiti se: nešto krhnu i sitni kamečak mu se dovalja
2. udariti: nogom krhnuti u vrata

kȕcnuti -nēm
I.
1. trčiti, udariti: štapom kucnuti o zemlju
2. trkniti, potrkati: trknu netko na vratima; kucnuti kod susjeda na prozor
3. zaigrati: čauš viknu, kucnu dabulhana, krenuše se iz polja svatovi zaigrala je vojaška godba
4. udariti, odbiti: kucnuo je njemu posljednji čas, kucnula je njemu posljednja ura prišla je njegova zadnja ura
5. zabrenkati: kucnuti u tamburicu
6. odbiti: kad ponoć kucne, čete su spremne za pokret
II. kucnuti se trčiti: kucnuti se čašama

ljȍpiti -īm dial. usekati, udariti: ako te ljopim!

ljȕljnuti -nēm
I.
1. zazibati: ljuljnuti kolijevku
2. treščiti, udariti: napolju ljuljnu grom; ljuljnuti s kim o zemlju
3. uliti se: jutros ljuljnu kiša
II. ljuljnuti se zazibati se

lȍćnuti -nēm udariti, usekati: ako te loćnem, litnut će iz tvojih crijeva meka nečist kao da si pače zgaženo

lȕpiti -īm
1. udariti: lupiti koga po glavi
2. treščiti: lupiti koga o zemlju; bura je lupila lađu o stijenu
3. loputniti: lupiti vratima
4. ekspr. bušiti: mi o njemu, a on lupi među nas
5. blekniti neumnost

lȕpnuti -nēm udariti, zaropotati: negdje daleko nešto lupnu