Franja

Zadetki iskanja

  • izubíjati izùbījām vse po vrsti ubiti, pobiti: stajao je sav izubijan i krvav; momčad je izubijana od napora
  • omŕsiti òmr̄sīm
    I.
    1. nahraniti z nepostnim jedilom: jedanput on mene omrsi; blag je dan sutra, treba dečicu da omrsim
    2. dobro založiti
    3. pregrešiti se zoper post, prelomiti postno zapoved: ako li si koji post omrsio; uz časne poste sam omrsio, s Turcima sam mrsno večerao
    4. z nepostnimi jedili umazati posodo, sklede, lonce
    5. s tujo krvjo umazati si roke, ubiti koga: Nenad svoje omrsio ruke, a vuk oštre ostrvio zube
    6. omrsiti uže biti obešen
    7. omrsiti goveda dati živini soli za lizanje
    8. ekspr. prestopiti, prekoračiti mejo: na liniji su se igrači gurali ... omrsio si, omrsio!
    II. omrsiti se
    1. na postni dan pojesti kaj nepostnega, od mesa
    2. dobro se najesti mesnih jedil
  • samodáviti se -mòdāvīm se ubiti se, narediti samomor: kad ču da se Ruža samodavila, pođe samtreći lađom
  • ukápiti ùkāpīm ekspr. na mestu ubiti
  • ùkinuti -nēm
    1. odpraviti: ukinuti zle običaje, zloupotrebu, službeno mjesto
    2. razveljaviti: ukinuti zakon, ugovor
    3. ekspr. moralno ubiti: ukinuti koga s glasa
  • dóći dôdēm, vel. dóđi, aor. dóđoh dóđe, del. dòšao dòšla
    1. priti: doći kući, na red, u nevolju, k sebi, do cilja, u pravi čas; došlo vrijeme žetve; došlo je do gusta prišlo je v zagato; doći do ušiju zvedeti; već nekoliko puta u prošlosti naš je opstanak došao u pitanje že nekajkrat v preteklosti je bil naš obstoj na kocki; doći komu na oči priti komu pred oči; doći do uvjerenja prepričati se; doći do istine dokopati se do resnice; doći do riječi priti do besede; doći u sukob s kim spopasti se s kom; došlo pa prošlo prišlo je in minilo
    2. dorasti: kad dođe sin do konja i sablje, on će mene starca izbaviti
    3. postati: lice joj je došlo ozbiljno
    4. dođe joj da pjeva i plače
    5. biti v sorodstvu: on mi dođe brat od strica on je moj bratranec po očetu
    6. doći komu glave spraviti koga s poti, ubiti koga
  • izgòrjeti -īm (ijek.), izgòreti izgòrīm (ek.), izgòrio izgòrjela, izgòreo izgòrela
    1. zgoreti: kuća je vatrom izgorjela; izgorjeti u ljubavi; izgorjeti od stida
    2. požgati, sežgali: izgorjeti šumu; fanatici izgorješe mnoge naše biblioteke; osudili bi na smrt nevjernike, žive bi ih izgorjeli na gradskome trgu
    3. pokuriti: izgorjeti mnogo drva
    4. pokvariti se, izničiti se, iti na nič: da dubre sasvim izgorelo, izvetrilo i snagu izgubilo ne bi, na njive se ili bašte izvozi
    5. uničiti: nemoj da me izgoriš
    6. oveneti, posušiti se, zgoreti: izgorjela je tratina
    7. ogoreti: izgorjeti od sunca
    8. dogoreti: svijeća, je izgorjela
    9. ekspr. pogoreti (pri igri, pri kartanju): dajte amo te karte, izgorjeli ste svi
    10. izgorješe mi tabani zelo sem nestrpen: izgorjeti po glavi ponoreti; izgorjele su mu utrobice padel je od puškine krogle; izgorjeti srce (utrobice) kome ubiti koga s strelnim orožjem
  • kr̀hati -ām
    I.
    1. krhati, drobiti
    2. lomiti: vjetar krha grane i grančice; krhati vrat ubiti se
    3. ekspr. krehati, kašljati: zato se jadni otac Antonije znoji, stenje, krha i predaje bogoslovsku nauku
    4. ekspr. žuliti, dajati ga na zob: pa on krha rakiju i vino
    II. krhati se
    1. krhati se
    2. lomiti se: jug je duvao svom silom da se granje krhalo
    3. grmaditi se: antiteze koje se krhaju jedna preko druge mnogo puta pomute smisao
    4. ekspr. truditi se, mučiti se: krhati se za djecu i ženu
  • mȑčiti -īm, mȑči, mȑčāh -āše, mȑčen
    I.
    1. črniti, temniti: bol mu mrči lice; mrčiti obraz sramotiti se, nakopavati si sramoto
    2. ekspr. pisati, pisariti: moje bilješke mrčim trkimice
    3. mrčiti pušku streljati, vojskovati se; mrčiti puškom koga ubiti koga s puško; ne mrči gaća kad kovati nećeš ne začenjaj, če ne misliš končati
    II. mrčiti se
    1. mazati se, črniti se
    2. sramotiti se
    3. mrščiti se, mrgoditi se: gazda se mrčio ako ga nije na pragu pričekala žena
  • pȍtaja ž skrivališče, skrivno mesto: iz potaje ubiti koga zahrbtno ubiti koga; raditi nešto u potaji delati kaj skrivoma
  • ràskinuti -nēm
    I.
    1. prelomiti
    2. pretrgati, raztrgati: raskinuti konop na komade; raskinuti lance, okove
    3. prekiniti, pretrgati, razdreti: raskinuti sve odnose, prijateljske veze, ugovor
    4. raskinuti kome srce užalostiti koga: raskinuti sa životom ubiti se, narediti samomor
    II. raskinuti se
    1. prelomiti s kom odnošaje, pretrgati zveze: raskinuti se s kim
    2. pretrgati se: raskinuti se od smijeha
    3. pretrgati se, prevzdigniti se, dobiti kilo: raskinuti se od posla
  • slòžiti slȍžim
    I.
    1. zložiti, sestaviti: složiti cjelinu od dijelova; složiti mašinu, stroj, riječ
    2. zložiti, poravnati: složiti salvete, rublje
    3. zložiti: složiti knjige u ormar, stvari u kutiju, drva u sanduk
    4. zložiti, zviti: složiti jedra
    5. zložiti, podreti: složiti šator
    6. postaviti: složiti štamparska slova
    7. uskladiti, uravnati: složiti pojedina mišljenja
    8. pobotati, spraviti: složiti zavadenu braću
    9. ubra ti: složiti tonove u akord
    10. naložiti: složiti drva na vatru
    11. složiti koga sa zemljom pobiti koga na tla, ubiti
    II. složiti se
    1. zložiti se, sporazumeti se: složiti se s čijim predlogom, prijedlogom, u nekom pitanju
    2. zložiti se, enotno kaj narediti: ako se dva sata slože u kucanju
    3. poleči se: dogorjele gornje glavnje popustiše, vatra se složi i zaprašta
    4. leči, stegniti se: kroz šikaru opazih srnu, dadoh vatru, a ona se složi
  • utúliti ùtūlīm
    I.
    1. ugasiti: utuliti žed, lampu, svjetiljku; utuliti nekome svijeću ubiti komu zadnjega moškega potomca
    2. priviti: ne ugasiti svjetiljku već utuliti
    II. utuliti se ugasniti, prikriti se
  • ùzēti ȕzmēm, ùzmi, ùzēh ȕzē, ȕzeo ȕzēla, ȕzēt -a
    I.
    1. vzeti: uzeti stan, pilulu, komu što, advokata, djevojku za ženu, koga za primjer, za svjedoka, za zlo, koga k sebi u kuću, na račun, lijek, put pod noge, pod najam, u posjed, u zakup, koga pod okrilje; uzeti što srcu vzeti si kaj k srcu; uzeti koga na nišan vzeti koga na muho; uzeti što na sebe prevzeti odgovornost za kaj; bog ga je uzeo k sebi umrl je; davo je uzeo ušur od njega podal se je na slabo pot; uzeti glavu kome vzeti komu glavo, ubiti ga; uzeti za zlo vzeti za hudo, zameriti
    2. zavzeti: uzeti grad, neprijateljske rovove, na juriš
    3. povzeti: uzeti riječ
    4. začeti: on uze govoriti
    5. uzeti pod svoje posvojiti; uzeti maha razmahniti se: uzeti dijete za ruku; ja ću uzeti lijevo u ovu ulicu jaz bom zavil na levo, v to ulico; uzmimo da ti nisi došao recimo, da ti nisi prišel
    II. uzeti se
    1. vzeti se: oni će se sada uzeti, sutra je vjenčanje
    2. prijeti se: oni se uzeše za ruke
    3. uzela mu se ruka roka mu je ohromela; uzeti se u pamet dobro premisliti, pametno pretehtati, spametovati se
  • zaokrénuti -òkrēnēm (se) zaobrniti (se): zaokrenuti vrat, šiju ubiti, zaviti vrat