-
sȁmosvōjan -jna -o samosvoj, sam svoj
-
sȉmit m (t. simit) na svoj način pripravljen hlebček belega kruha
-
svójko m ljubk. svoj človek, drag sorodnik (ne po krvi)
-
bȉti bȕdēm in jèsam, sam, oni bȕdū i jèsu, su, vel. bȕdi, bȉjāh -āše, bȅjāh -āše, bȉh bȋ, bȉo bíla, bȕdūći
1. biti: ne zna se šta će biti od njega; srećan bio!; bit će, biće kiše deževalo bo; on ne bude lijen i skoči na mene on ne bodi len skoči name; on nije znao kako se to zove; juče si bila u gradu, je li? jesi li rado u školi - Jest, rado sam u školi; kad budeš gotov sa zadatkom, dođi k meni u sobu; noćas nisam dobro spavao; preko ljeta bijahu često veliki pljuskovi
2. biti, eksistirati: mnoge stvari jesu i bivaju, ma da mi o njima ništa ne znamo
3. dogajati se: šta bi dolje, čovječe?
4. biti podoben: nešto je na tebe, a nešto ima od mame
5. postati: od šugava praseta zdravo svinjče bude
6. tikati se: što je do mene, ja sam uvijek spreman da pomognem
7. napovedovati, slutiti: ako se krušac soli znoji, opet je to na kišu
8. bilo kako bilo v vsakem primeru; bilo pa prošlo to je bilo, pa sedaj ni več, pa je sedaj končano; biti komu trn u oku biti komu trn v peti; biti s kim na dobroj nozi biti si s kom dober, biti si s kom v komolce; biti s kim na rđavoj nozi grdo se s kom gledati; biti naodmet biti odveč; neka bude tvoja volja zgodi se tvoja volja; biti načistu biti si na jasnem; biti u svakoj čorbi mirođija povsod vtikati svoj nos; još je on bio u riječi, kad se otvore vrata ravno je on govoril, ko so se odprla vrata
-
cȁr m, zval. cȁre, orod. cȁrem, mn. cȁrevi (rus. car, strus. , got. , gr. , lat. Caesar)
1. car, cesar: turski, etiopski, japanski car; biti car na svome biti sam svoj gospod; blago -a Radovana neizmerno bogastvo; -u uz koljeno sjediti doseči najvišje časti v javnem življenju; dotjerati -a do duvara spraviti koga v brezizhoden položaj; živjeti kao mali car; gorski car hajduk kot gospodar gozdov
2. zmijski car zool. udav, Boa constrictor
-
čórba ž (t. čorba)
1. juha: od jevtina mesa čorba za plot; biti u svakoj -i mirođija povsod vtikati svoj nos; goveđa, riblja, kisela čorba
2. brozga: dogmatična čorba: Bordoska čorba bordojska brozga
-
đȉlās m (po imenu razbojnika Đilasa) dial. razuzdanec: pop đilas duhovnik, ki je zapustil svoj stan
-
đùnija ž (t. gönye, gr. gonía) dial. kotomer: nije zid pod -u zid ni v pravem kotu; dotjerati što na svoju -u urediti kaj po svojih interesih, napeljati vodo na svoj mlin; doći kome na -u priti komu v pest, v roke; sve je to onaj šeret udesio, ali doći će on nama na -u
-
kájsija ž, kájsijica ž (t. kajsy) bot. marelica, Prunus armeniaca; marelica (sadež): brati, jesti -e; kajsija pastrma na svoj način pripravljeno suho meso
-
ljùštura ž
1. lupina, olupek, luščina: -e od bučnog sjemena
2. školjčna lupina, polževa hišica, želvina hišica
3. koruzno ličje
4. ježica, oplodje pečkastih sadežev
5. zatvarati se u svoju -u = ne izlaziti iz svoje -e zapirati se v svoj svet
-
miròdija ž, miròđija ž (gr. myrodiá)
1. bot. koper, Anethum graveolens
2. začimba: -e se dodaju jelima ili pićima radi boljeg okusa; biti mirodija u svakoj čorbi povsod se vmešavati, povsod vtikati svoj nos
-
mlȉn m, mn. mlȉnovi
1. mlin: parni mlin; mlin na valjke; mlin za kavu; navratrti, navrnuti vodu na svoj mlin napeljati vodo na svoj mlin; navraćati, tjerati vodu na svoj mlin napeljevati
2. vrsta igre: dobro igrati mlin
-
nôs nȍsa m, mest. na nòsu, mn. nȍsovi in nȍsevi nos: kukast, orlovski, prćast, zatubast nos; govoriti kroz nos; krvarenje iz -a; voditi koga za nos; to mu leži pred -om; svugdje zaturati svoj nos povsod imeti svoj nos; otići otomboljena -a oditi z dolgim nosom
-
òskudan -dna -o reven, pičel, potreben, ubog: biti oskudan u izražavanju; imati -o znanje tudega jezika; nastala su -a vremena; biti oskudan drvima imeti malo drv; donio svoj oskudan dar prinesel je svoj skromen dar
-
poznávati pòznajēm, oni pòznajū, poznajūći, pòznāvāh -āše
I.
1. poznati: ja te poznajem po govoru; poznavati što u prste = kao svoj džep = kao svoj budelar poznati kaj kot svoj žep; ne poznavati granica u čemu ne poznati v čem mejá
2. spoznavati
II. poznavati se
1. poznati se: po jutru se dan poznaje
2. spoznavati se: po djelima se majstor poznaje; u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci
-
skȗža ž (it. scusa) dial. izgovor, opravičilo: svaka skuža ima muža vsak zakaj ima svoj zato
-
stȕbe stûbā ž mn.
1. stopnice: pomične stube tekoče stopnice, eskalator; popeti se na više stube popraviti svoj standard; baciti koga niz stube; skotrljati se niz stube skotaliti se čez stopnice
2. lestvica: prisloniti stube uza zid
-
súkati sûčēm (dial. tudi sȗkām)
1. sukati: sukati konac, konopac
2. zvijati: sukati cigaretu; kad duvan prevri, suši se ponovo, pa se onda prerađuje ili u cigare, ili se suče u vitice za žvakanje v klobase za čikanje
3. vihati: sukati brkove
4. vihati, zavihati: išao na žal morski, sukao nogavice i gacao po vodi; stane sukati rukave je začel vihati rokave
5. lizati: plamen suče uvis; iz nosa, iz nozdrva konju plamen suče
6. prebirati: uze sukati svoje brojanice je začel prebirati svoj molek
7. ekspr. za nos vleči, izkoriščati: saborski zastupnik bi znao svoju malu domovinu sukati
8. sukati nekome konopac streči komu po življenju
-
svúći svúčem, oni svúku, svúkoh svûče, svûkao svúkla, svúčen
I.
1. sleči: svući odijelo; zmija je svukla košuljicu kača je odložila svoj lev
2. zvleči: svući drva niz planinu
3. sneti: svući prsten s prsta
4. potegniti za seboj: svući u blato
II. svući se sleči se
-
tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi