čȕdo s
1. čudež: činiti čudesa
2. čudo: priroda čini čuda, a vračare čudesa
3. začudenje: prekrstiti se od -a; zinuti od -a
4. veliko dejanje: partizani i kod nas -a prave
5. skrb, težava: zabavati se o svom -u
6. svako čudo za tri dana vse se kmalu pozabi; -om se čuditi zelo se čuditi
Zadetki iskanja
- dànas prisl. danes: danas jesmo, sutra nismo; danas je bilo oblačno; danas će se navršiti godina od posljednjeg sastanka; danas sam prvi put u ovome gradu; danas-sutra danes ali jutri, kmalu, v najkrajšem času; dan-danas dandanes
- lȉpovina ž lipovina: propasti kao svrdao u -u kmalu, hitro priti na nič
- malàksati màlakšēm
1. oslabeti, obnemoči, opešati, utruditi se: sav je malaksao; budalasta snaga brzo malakše
2. slabeti, obnemagati: ti si klonuo, malakšeš?
3. splahneti: njena radost brzo malaksa je kmalu splahnela - mr̀tvačkī -ā -ō mrtvaški: mrtvački sanduk, kovčeg krsta; mrtvački znoj mrtvaški pot; -a kola mrtvaški voz; -o bljedilo; kupiti za koga -u svijeću želeti komu, da bi kmalu umrl; -a glava zool. smrtoglavec, Acherontia atropos
- òcjedit -a -o (ijek.), òcedit -a -o (ek.) strm: -a zemlja strma reber, kjer se zemlja kmalu ocedi; -ōst ž strmina
- povràtljiv -a -o spravljiv: brzo se naljutio, ali je bio -e prirode naglo se je razjezil, pa je kmalu bil dober; -ōst ž spravljivost
- prìmrcati -rčēm: da ranimo, da ne primrčemo, da ranije konak uhvatimo pohitimo, da nas ne bo noč lovila, da bomo kar se da kmalu v prenočišču
- protr̀čati -čīm
1. preteči: protrčati kroz selo, pored kuće
2. preteči, miniti: vrijeme brzo protrča čas je kmalu minil; mladosti dane protrčao je već dnevi njegove mladosti so minili - putòvati pùtujēm potovati: putovati pješice, kolima, autom, željeznicom, brodom, avionom; putovati poslom potovati po opravkih; putovati po Makedoniji, kroz Jugoslaviju; on će skoro putovati kmalu bo umrl, bliža se mu zadnja ura; putuj, igumane! lahko greš, nisi mi potreben; putujuće pozorište, kazalište
- rúka ž, daj. rúci, tož. rûku, mn. rȗke, rod. rùku
1. roka: gvozdena ruka = jaka ruka = čvrsta ruka; pružiti komu -u u pomoć; dići -u na koga; raditi nešto na svoju -u; pustiti komu slobodne -e; biti čija desna ruka; imati što pri ruci; biti srećne -e; biti čistih ruku; crtati slobodnom -om; voditi dijete za -u; držati konce u svojim rukama imeti niti v svojih rokah; imati koga u rukama; imati pune -e posla; ići komu na -e, na -u pomagati komu; dok bi -om o -u zelo hitro, kaj kmalu; uraditi nešto na brzu -u narediti nekaj v naglici, zelo hitro; polaziti, poći za -om posrečiti se, uspeti; imati prljave -e; primiti koga raširenih ruku sprejeti koga z odprtimi rokami; ruka ruku mije, a lice obadvije; molim, -u na srce; s -e mi je spotoma mi je, priročno mi je
2. vrsta: ima tu knjigu od svake -e
3. način: u neku -u ima pravo
4. u najmanju -u vsaj - ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se - zamirìsati -mìrišēm
1. zadišati po: zamirisati na što; zamirisao je na tamjan kmalu ga bo pobralo
2. zavohati