Franja

nagovijèstiti -gòvijestīm (ijek.), nagovéstiti -gòvēstīm (ek.)
I.
1. napovedati: strašne su bure nagovijestile to
2. namigniti: nagovijestiti što; to je on samo nagovijestio
II. nagovijestiti se
1. nejasno se kazati: ove se misli još nisu jasno ispoljile, nego se tek nagovijestile
2. napovedati se (v sanjah): sin je zapita što joj se nagovijestilo

nàvraćati -ām
I.
1. kazati pravo pot, napeljevati na pravo pot: navraćati koga na pravi put
2. napeljevati: navraćati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu
3. spotoma se ustavljati: navraćati u usputne gostione
4. nagovarjati, napeljevati: navraćati koga da ne ide na put
II. navraćati se spotoma se ustavljati

pojavljívati se pojàvljujēm se pojavljati se, kazati se, prikazovati se

pomáljati pòmāljām
I. pomaljati, iztegovati: pomaljati glavu kroz prozor; ne pomaljati nosa ne se kazati; ne pomaljati zuba ne kazati volje za odpor
II. pomaljati se
1. pomaljati se, kazati se: različite stvari što bi se pomaljale iz sumraka zabavljale su ga
2. iztezati se: čija se ovo ruka pomalja

šarèniti šàrenīm
I. pisano barvati: što je crno, bajno šareni majka
II. šareniti se
1. kazati se v pisanih barvah: pijetlu, petlu se rep šarenio na suncu
2. ekspr. pisano se prepletati: ideje, argumenti šarene se u tim lubanjama kao vašar

udobrávati se udòbrāvām se kazati se dobrega

usáditi ùsādīm
I.
1. vsaditi: usaditi voćku, palmu, lozu; drvo je usađeno
2. ekspr. zabiti, vtepsti: čreba ti to dobro usaditi u glavu; onu tvoju pouku on je sebi usadio u glavu
3. nasaditi: usaditi sjekiru, motiku
4. posaditi: usaditi koga na konja
II. usaditi se
1. vsaditi se
2. ekspr. zavleči se: mlad čovjek usadio se u kukuruz i gleda nekuda
3. ekspr. sedeti: taj eviker se usadi na krupan nos gospođe Mare
4. ekspr. kazati se: u dječaku se usadila neka naklonost prema starini

vrhúniti vr̀hūnīm
1. biti na vrhuncu: oduševljenje je vrhunilo
2. kazati vodoravno smer (ker je zračni mehurček na sredini): libela vrhuni

žìvljati -ām dial. kazati znake življenja: samo još jezik življa na miropomazanom

br̂k m, mest. na bŕku, mn. bȑkovi in br̂ci, rod. mn. brkóvā in bŕkā
1. brk, brki: potkresati brkove pristriči brke; skresati kome istinu u brk
2. vitica: brk loze
3. dial. rt, rtič
4. brk mu se smiješi, smeši samo mu se smeje; omastiti brk dobro se napapcati; gladiti brk kazati zadovoljnost; objesiti, opustiti brk postati žalosten; smijati se, smejati se ispod -a skrivaj se smejati

òmicati -ičēm
I.
1. bežati: od njega pametan čovjek omiče
2. spuščati se: niz ljestvicu hitro omiče jedan mornar
3. omicati komu rogove ekspr. kazati komu fige
II. omicati se teči: vino se omiče samo jer je dobro; omiču mi se suze same kad se sjetim