Franja

pòčēti pȍčnēm, vel. pòčni, pòčēh pȍčē, pȍčeo pȍčēla, pȍčēt -a
1. začeti: upravo sam počeo pisati pismo; san me počeo hvatati začelo se mi je dremati: ja ću priču početi s glave zgodbo bom začel čisto od začetka; početi s drugoga kraja začeti od konca; odmah zatim počne se topovska paljba
2. začeti se: otkako je svijet počeo

polízati pòlīžēm polizati; ja ne mislim da poližem ni jedne svoje riječi, ja ostajem kod svojih izjava ne bom prelomil, snedel besede

srȅtānje s srečevanje, srečanje: ovakvu su -a štetna; ja ću njemu u sretanje poći šel mu bom naproti

sumírati sùmīrām misliti, razmišljati: sumirao sam kako da prodam rod kako bom prodal pridelke

ùshtjeti ùshtijēm, ùshtjednēm (ijek.), ùshteti ùshtēm, ùshtednēm (se) (ek.) zahoteti (se): što god se njemu ushtjelo, vršila je ona bez prigovora; kad god ushtiješ, piši mi kadar boš pri volji, mi piši; sve sam to učinio, i hoću još, ushtjedne li bog in bom še, če bo božja volja

ùzēti ȕzmēm, ùzmi, ùzēh ȕzē, ȕzeo ȕzēla, ȕzēt -a
I.
1. vzeti: uzeti stan, pilulu, komu što, advokata, djevojku za ženu, koga za primjer, za svjedoka, za zlo, koga k sebi u kuću, na račun, lijek, put pod noge, pod najam, u posjed, u zakup, koga pod okrilje; uzeti što srcu vzeti si kaj k srcu; uzeti koga na nišan vzeti koga na muho; uzeti što na sebe prevzeti odgovornost za kaj; bog ga je uzeo k sebi umrl je; davo je uzeo ušur od njega podal se je na slabo pot; uzeti glavu kome vzeti komu glavo, ubiti ga; uzeti za zlo vzeti za hudo, zameriti
2. zavzeti: uzeti grad, neprijateljske rovove, na juriš
3. povzeti: uzeti riječ
4. začeti: on uze govoriti
5. uzeti pod svoje posvojiti; uzeti maha razmahniti se: uzeti dijete za ruku; ja ću uzeti lijevo u ovu ulicu jaz bom zavil na levo, v to ulico; uzmimo da ti nisi došao recimo, da ti nisi prišel
II. uzeti se
1. vzeti se: oni će se sada uzeti, sutra je vjenčanje
2. prijeti se: oni se uzeše za ruke
3. uzela mu se ruka roka mu je ohromela; uzeti se u pamet dobro premisliti, pametno pretehtati, spametovati se

vȉjek m, mest. u vijèku, mn. vijèkovi in vjȅkovi (ijek.), vêk m, mest. u véku, mn. vékovi in vȅkovi (ek.)
1. vek: stari, srednji, novi vijek
2. stoletje: prvi vijek naše ere; to je trajalo vjekovima, vekovima to je trajalo stoletja
3. življenje: mladost je dio, deo ljudskoga -a; biti kratka -a; svršiti svoj vijek
4. do -a dokler bom živ; otkako je svijeta i vijeka, otkako je sveta i veka dokler bo svet stal; u vijeke vjekova, u veke vekova na veke vekov, za vse večne čase

zabìberiti -īm popoprati: zabiberit ću ja vama zagodel vam jo bom

zagnjáviti zàgnjāvīm začeti mrcvariti, moriti: sjedi i slušaj ne, znam da ću te zagnjaviti, ali ... vem, da te bom moril, vendar ...