Franja

mjȅstimičan -čna -o (ijek.), mȅstimičan -čna -o (ek.) ki se najde tu pa tam: -e omaške se opraštaju

mjèšaonica ž, mješaònica ž (ijek.), mèšaonica ž, mešaònica ž (ek.) mesilnica, prostor, kjer se mesi

mláčiti mlâčīm, mláči, mlȃčāh -āše, mláčēći, mlâčen -a
I. ogrevati do mlačnosti: sunce mlači zračna strujanja
II. mlačiti se ogrevati se do mlačnosti, postajati mlačen: limunada se u čašama mlači

mlàdati -ām celiti se: rane mladaju nazdravo rane se hitro celijo

mlȁdēnčići m mn. medeni kolački, ki se pečejo ob godu nedolžnih otročičkov

mláditi mlâdīm
I.
1. pomlajevati: to mladi dušu moju
2. obnavljati, na novo zasajati: mladiti vinograd
II. mladiti se
1. pomlajevati se: vino već ih kreće i starci se mlade
2. jagnjiti se, teliti se, teletiti se: kada se ova krava posljednji put mladila; ovce se mlade
3. mladiti se: mjesec se mladi

mladòkosan -sna -o ki se lahko kosi: -a trava

mlátiti mlâtīm, mlȃćāh -āše, mlátio -ila, mlȃćen
I.
1. mlatiti: mlatiti pšenicu, praznu slamu, gloginje mlatiti prazno slamo
2. klatiti: mlatiti jabuke, kruške, orahe
3. tepsti, tolči, biti: mlatiti jadnu životinju; mlatiti koga toljagom tepsti koga z gorjačo; Srbi su mlatili Turke da se gora orila
4. mahati, kriliti, bingljati: mlatiti rukama, nogama sjedeći na klupi
5. majati: jugovina je mlatila vrhovima šume
6. gobezdati: ne mlatite pred djecom koješta
II. mlatiti se
1. tepsti se: mlatiti se s djecom iz komšiluka
2. potikati se, postopati: mlatiti se po svijetu; kelner se mlatio po lokalu
3. plahutati, plahetati: odijelo se mlati oko struka kad djevojka brzo ide
4. ekspr. vlačiti se: Stepan je naš sused, i ja neću dopustiti da se ti s njegovom ženom mlatiš

mlȁtnuti -nēm
I. udariti, treščiti: mlatnuti koga po glavi; valja mlatnuti rđom o zemlju
II. mlatnuti se udariti se: mlatnuti se čekićem po prstima

mláziti -īm razlivati se, teči v curkih: krv mu mlazi po licu

mnòžiti -īm
I.
1. množiti: množiti pet sa tri
2. pomnoževati: množiti prihode
II. množiti se množiti se, razmnoževati se, ploditi se: zečevi se naglo množe

mòčilo s
1. močilo kraj ob vodi, ob potoku, kjer se godi lan, konoplja
2. lužilo
3. mok, kvaša

mòčiti -īm
I.
1. močiti: krvlju močiti zemlju; suzama močiti jastuk
2. goditi, močiti lan: močiti lan, konoplju
3. lužiti: močiti drvo, metale
4. pomakati: močiti hljeb u sos od pečenja
5. ekspr. namakati si, močiti si: močiti žedno grlo
II. močiti se močiti se

mòći mògu mȍžēš òni mȍgū, mòzi, mȍgāh -āše, aor. mògoh mȍže oni mògoše, mȍgūći, mȍgao mògla,
I.
1. moči: to ne može biti; nisam mogao doći; ne mogu ti se načuditi
2. lahko, z določnim glagolom: ja mogu ići pješke lahko grem peš; još ove zime se možete nadati konzulu še to zimo lahko pričakujete konzula
3. kar se da: svoga strica je poštovao što biti može
II. moći se moči se: od davnina se ne može s našom kućom

mòdreti -īm (ijek., ek.)
I. sinjeti, postajati sinji, moder: modre mu usne
II. modreti se sinje, modro se videti: ispod kože modrela se krv; azuri oštro su se modreli

mòdriti mȍdrīm
I. modriti, modro barvati
II. modriti se modro, sinje se svetiti: plavetnilo jutarnjeg neba što se modri

mòriti -īm
I.
1. moriti: moriti ljude; kuga je morila i u našoj zemlji
2. ekspr. mučiti: glad nas mori; čežnja ih mori
3. ekspr. utrujati: prekomjeran rad nas mori
II. moriti se
1. mučiti se: moriti se glađu
2. utrujati se

mòtati -ām, mòtāh -āše, mȍtān -a
I.
1. motati: motati klupko, u klupče
2. vrteti: govorio je motajući očima
3. preganjati, goniti: kuda motaš marvu po ritovima; motala ga sudbina
4. ekspr. privijati: sudac je motao optuženika
5. požrešno jesti
6. brkljati: uvijek nešto motaju, nikad čist posao
7. brundati, nerazločno govoriti
II. motati se
1. motati se, motoviliti se: motati se po gradu, oko koga; motati se po glavi
2. vmešavati se: motati se u čije poslove
3. minevati: godine se motaju, jedna za drugom
4. ekspr. izgubiti se, izginiti: daj da se što prije, pre motam odavde

mòtljati -ām
I. preganjati, goniti: motljati koga po gradu
II. motljati se motati se, motoviliti se: što se tu motljaš?

mráčiti mrâčīm, mrâčāh -āše
I. zamračevati, zatemnjevati: veče je počelo da mrači ulice; mračiti čije lice, pojmove
II. mračiti se
1. mračiti se: već se počelo mračiti
2. postajati mračen, temen: lice mu se mrači; mrači mi se pred očima; svijest, svest mi se mrači
3. potemniti: njegova slava ne može se ničim mračiti