Franja

mȉgati -ām
I.
1. migati
2. pomigovati, namigovati
3. mežikati: migati očima
4. munja miga bliska se
II. migati se gibati se: usne mu se migale

mȉgoljiti -īm
I.
1. migati
2. ekspr. hlačati: medvjed polako uzbrdo migolji
II. migoljiti se
1. migati, premikati se: počnem se migoljiti, ne bi li on skinuo ruke s mene
2. izgubljati se, polzeti iz rok: migolji se para kao ljigava riba

mijènjati mȉjenjām (ijek.), ménjati mênjām (ek.)
I.
1. menjavati, zamenjavati: mijenjati obloge, alat, gume, stražu, cipele, konje u kolima, novac
2. spreminjati: mijenjati brzinu, boju, korak, napon struje, situaciju, izgled, vjeru
3. izmenjavati: mijenjati misli, pozdrave, poklone
4. lingv. sklanjati: mijenjati imenicu
5. lingv. spregati: mijenjati glagol
6. mijenjati košuljicu leviti se
II. mijenjati se
1. menjavati se: mijenjali se carevi
2. spreminjati se: mijenja se vrijeme
3. (dov.) menjati: ni s carem se ne bih mijenjao
4. (dov.) spremeniti se: treba tu mnogo da se mijenja

mijèšati mȉješām (ijek.), méšati mêšām (ek.)
I.
1. mešati: miješati vodu u vino, karte, malter, tuđe izraze u govor
2. kada je pripit, miješa jezikom ko je natrkan, se mu zapleta jezik
II. miješati se
1. mešati se, vmešavati se: miješati se u tuđe poslove
2. svijet se miješa čaršijom ljudje se motajo po trgu; miješana salata

mȉlć m, mȉlće -eta s (t. mülk, ar.) dial. dvorišče, prostor okoli hiše, prostor, kjer se lahko postavi stavba

mȉliti -īm
I. delati ljubó: ptice mi život mile
II. militi se biti ljubo, ljubiti se: zbog ovoga čovjeka prosto mi se ne mili živjeti

míljeti mílīm (ijek.), míleti mílīm (ek.)
1. mrgoleti
2. lesti: puž mili po zemlji
3. počasi minevati, počasi se premikati: vrijeme sporo mili; preko mosta mile kola
4. gomazeti: tijelom mu mili osjećaj miline i toplote

mȉlovati mȉlujēm
I.
1. ljubkovati, božati: milovati koga po licu, po kosi
2. ljubiti, rad imeti: milovati koga
II. milovati se ljubiti se: oni se strasno miluju

mȉmogrēdan -dna -o ki se spotoma primeri: ovo mora biti zadnji njihov sastanak, osim sasvim slučajnih i mimogrednih

mimògredica ž redko dogodek, ki se spotoma primeri: to su prigodne -e intuitivnog saznanja duše

mimoíći mimòīdēm in mimòīđēm, mimoíđi, mimoìšao -ìšla
I.
1. iti mimo, pasirati: mimoići kuću iti mimo hiše; ova čaša neće te mimoići ta kelih ne bo šel mimo tebe
2. prezreti, obiti: on nas ne može mimoići
3. ne izpolniti: oni su mimoišli svoje obećanje
II. mimoići se
1. srečati se: ne možemo se mimoići na uzanoj stazi
2. križati se: naša su se pisma mimoišla

mimoìlaziti -īm
I. hoditi mimo
II. mimoilaziti se
1. srečavati se
2. križati se

mínuti mînēm
I.
1. miniti: podne je minulo; minuo je rok
2. nehati: čekamo dok kiša mine
3. oditi, iti mimo: neka me ovo zlo mine
4. oditi: ona minu u polje Kosovo
5. minulo je mene svako dobro zame je sreča minila, moja sreča je minila
II. minuti se
1. srečati se: na uzanom putu teško se mogu dvoja kola minuti
2. iti mimo: ako se sretnu, minu se kao tuđi
3. opraviti: i bez toga bi se moglo minuti

miràščija m, miràždžija m
1. dedič
2. dial. mož, ki se priženi: čoveka koji dođe ženi u kuću i na imanje zovu ovde različito: pripuz, uljez, miraždžija

míriti mîrīm
I.
1. miriti, pomirjevati: miriti neprijatelje; miriti dijete; majka doji svoje čedo, miri ga i uspavljuje
2. poteševati: miriti glad, žeđ
II. miriti se
1. pomirjevati se, ponujati si roke v spravo: dolaze starci i mire se
2. sprijaznjevati se: teško se mirimo sa stvarnošću

mirotòčiv -a -o mirotočen, iz katerega se cedi mira: -o drvo; -a ikona

miròvati mìrujēm
1. mirovati: komunisti ne miruju; strasna krv nikada ne miruje
2. ekspr. biti, nahajati se: posle ih čuva zajedno sa novcem u kaci punoj pšenice što miruje u sobi do mazge

mȉsliti -īm, mȉšljāh -āše, mȉšljen -a
I.
1. misliti: misliti na koga, o čemu, što; ja mislim sutra otputovati
2. misliti, meniti: šta mislite o tome
3. želeti, hoteti: neka se posrame oni koji nam zlo misle ki nam želijo hudo
II. misliti se
1. misliti se: nema tu šta da se misli
2. skrbeti, misliti: ja se za sve to mislim
3. razmišljati: vazda se ti misliš o drugim ljudima

mjȅriti -īm (ijek.), mȅriti -īm (ek.)
I.
1. meriti: mjeriti metrom dužinu; mjeriti pritisak, puls, temperaturu; oštrim okom mjeriti čovjeka pred sobom; mjeriti puškom
2. tehtati: mjeriti teret, riječi
II. mjeriti se
1. meriti se: s tobom se nitko ne može mjeriti
2. tehtati se

mjèsiv -ā -ō (ijek.), m mèsiv -a -o (ek.) mesilen, ki se da mesti