lomàtati -ām
I.
1. mahati: lomatati rukama
2. tepsti: sudbina nas lomata
3. tepsti, pretepati, mlatiti: lomatati kandžijom po čovjeku
4. ekspr. gobezdati, čvekati: lomatati koješta; usijane glave lomataju o nekakvoj sreći
II. lomatati se
1. lomiti se: putnici su se po rđavu terenu lomatali preko brda
2. zibati se: jedrenjače se lomataju
Zadetki iskanja
- lòmiti -īm
I.
1. lomiti: lomiti kamenje, vrat, hljeb, hleb, koplje, čiju volju
2. razbijati si: lomiti glavu velikim brigama
3. mučiti: džabe lomiš ljude oko toga
4. pretrgati, prelomiti: ja moram da lomim s tim čovjekom
5. lomiti si, slabo govoriti: lomiti jezik
6. živeti s kom: lomiti s kim pogaču
7. sila kola lomi v sili, težki situaciji je vsako sredstvo dobro, če je koristno
II. lomiti se
1. lomiti se: drvo se lomi pod teretom; talasi se lome o hrid valovi se razbijajo ob skali
2. grmeti: nebesa se lome kad puške grme
3. majati se v dva cepa: lomiti se u hodu
4. lomiti se, težko hoditi: lomiti se po rđavu putu
5. potikati se, bloditi: lomiti se svijetom
6. dajati se, mučiti se: mnogo se lomio dok nije našao instrukciju
7. obletavati koga: momci se lome oko djevojke
8. oklevati, biti neodločen: dok se Miloš lomio, bukne ustanak - lôndžati -ām zastar. posvetovati se
- lopàtāš -áša m
1. zool. evropski damjak, Dama dama
2. zool. navadna ali bela žličarka, Platalea leucorodia
3. zasmehljivo katoličan, ki se križa s celo dlanjo - lòviti -īm
I. loviti: loviti divljač, ribu, ptice, loptu, pogled, riječi; loviti puškom, lasom, bumerangom, kopljem, strelicama, zamkom; loviti pojedinačno, u skupnom lovu; loviti vabljenjem, pogonom i prigonom; loviti hvatanjem žive divljači
II. loviti se loviti se: loviti se na udicu - lòvljiv -a -o lovljiv, ki se da ujeti, ki zna ujeti: lovljiv plijen, mačak
- ludògub -a -o, ludòguban -bna -o redko kjer se neumno izgublja: -a igra
- lúnjati lûnjām
I. postopati, pohajkovati: lunjati po gradu, kao pseto bez gose
II. lunjati se
1. postopati, pohajkovati: lunjati se po kafanama, kavanama
2. vlačiti se, vleči se, težko hoditi lunja se ona i kašljuca - lútati lûtām tavati, bloditi, klatiti se: lutati po svijetu, po gradu; oči joj lutaju kao da nešto traži
- lùžara ž krpa, s katero se pokrije perilo pri luženju
- macàrūl -úla m, macàruo -úla m (furl. mazzarul) etn. mavje, duša nekrščenega otroka, ki se po smrti povampiri
- màgārčiti -īm
I. imeti za osla: magarčiti koga; često je žena magarčila svoga muža pred društvom
II. magarčiti se vesti se po oslovsko - màgliti -īm
I. zamegljevati, delati meglo: prašina magli ispod kola; pred očima im magli pred očmi se jim dela megla
II. magliti se zamegljevati se: od toga im se magli svijest, svest - mája ž (t. maja)
1. kvas: maja za kruh, hljeb, hleb
2. cepivo, vakcina, serum
3. uhvatiti -u
a) skisati se (mleko, testo)
b) pridobiti si osnovni kapital: pošto sam već uhvatio -u, mogu da ništa ne radim već da živim od prihoda
c) pog. nasrkati se ga, nakresati se ga
č) zboleti: uzeo sam dobro bravče, ali ono noćas oteglo papke, a ti si znao, brajko, da je ono uhvatilo -u - majkobòžār -ára m ekspr. kdor se zaupa samo materi božji, pobožnjak: vi ste -i a ne vojnici
- majmùnisati -išēm
1. po opičje se vesti
2. po opičje posnemati: vi im u svemu majmunišete - màknuti mȁknēm, màći mȁknēm màkni màknuh mȁknū in màkoh mȁče màknuo -ula in mȁkao màkla
I.
1. premakniti: maknuti vojsku od Drine
2. odstaviti, odstraniti: maknuti suvišno pokućstvo iz sobe; maknuti koga s položaja
3. zganiti, zmigniti: neće ni malim prstom maknuti
4. spoditi: maknuo ga je kao birov kučku
5. pobegniti: dječak je na prstima maknuo na ulicu
6. ukrasti, suniti: lopov je krenuo u selo da makne štogod
7. udariti: odlazi mi ispred očiju dok te nisam maknuo
II. maknuti se
1. premakniti se: nikad se ne maknuti iz rodnog grada
2. umakniti se: makni mi se s puta - malàksati màlakšēm
1. oslabeti, obnemoči, opešati, utruditi se: sav je malaksao; budalasta snaga brzo malakše
2. slabeti, obnemagati: ti si klonuo, malakšeš?
3. splahneti: njena radost brzo malaksa je kmalu splahnela - mȁndra ž (gr. mándra)
1. planšarska koča, kraj, koča, kjer se poleti molzejo ovce
2. gl. kačamak - mȁrš medm. marš, poberi se