Franja

kljȕčiti -īm,
1. dotakniti se: nisem ga ni ključio
2. ekspr. kljuniti, kavsniti

klobùčati -ām
I. mehuriti se, delati mehurje: voda kad vri klobuča
II. klobučati se vrtinčiti se: prašina se klobuča u gustim oblacima

klòniti klȍnīm
I. obračati stran: kloniti oči od čega
II. kloniti se
1. izogibati se: kloniti se opasnosti, zla društva
2. nagibati se: sunce se kloni zapadu; lov se kloni kraju lov se nagiba h koncu

klùpčati -ām
I. navijati klobčič
II. klupčati se zvijati se v klobčič

kmaúkati kmàūčēm ekspr. tarnati, cmeriti se, cmevkati

knéžiti knȇžīm
I. naslavljati koga s knezom
II. knežiti se imeti se za kneza

koagulírati -ùlīrām, koagùlisati -išēm (lat. coagulare) koagulirati, skrknjevati se, strjevati se

kȍba ž posoda, v kateri se hrani in nosi maslo, sir, smetana, med

kobèljati -ām
I.
1. kotaliti se, kobacati; jedva evo kobeljam po ovome blatu
2. majati se: u ženi je sve napuklo, kobeljaju joj labave kosti u kabastom mesu
II. kobeljati se
1. kotaliti se, kobacati: nešto se kroz ono blato valja i kobelja
2. otepati se: kobeljao se jadan, ali sve zalud

kóčiti kôčīm
I.
1. zavirati: kočiti kola, promet, saobraćaj, razvitak proizvodnje
2. ovirati: kočiti rad lijenošću
II. kočiti se
1. zavirati se
2. krepeneti, premirati: kočiti se od straha i groze
3. štrleti: ogromni dimnjaci koče se u nebo
4. biti viden: na zidu koče se dva portreta, ekspr. držati se leseno, ošabno: pripiti susjed kočio se kao kakav grčki junak

kofèrāš -áša m kovčkar, uslužbenec, ki se s kovčkom seli iz službe v službo

kókavac -āvca m sadež, ki se razpoči: orasi kokavci

kokòriti kòkorīm
I. kokodakati: pilići pijukali su oko majke koja je kokorila srećna i zadovoljna
II. kokoriti se šopiriti se, košatiti se: kokoriti se ordenom

kolèbati -ām
I.
1. zibati: zipkati i kolebati kao u kolijevci, u kolevci
2. ekspr. opotekati se: on je kolebao za žandarom kao hipnotiziran
3. omajati: dušo moja, nek te ništa ne koleba
4. omahovati: ljudi su neko vrijeme, vreme kolebali
5. rasti in padati, nihati: u ritmu koleba jakost struje
II. kolebati se
1. nihati, zibati se: klatno se koleba
2. omahovati, biti neodločen: kolebati se i ne doći do zaključka

kolijètati kòlijećēm (ijek.), kolétati kòlēćēm (ek.)
I. majati, gibati: kolijetati kolać iz zemlje, zub iz vilice; vjetar kolijeće zastavu
II. kolijetati se majati se, zibati se: kolijeće mu se zub; stolić se nagnu na jednu stranu, pa brzo na drugu, pa se poče kolijetati kao da je na talasima

kolíšiti kòlīšīm
1. iti, hoditi okrog: daleko je kolišio onu kuću
2. hoditi okrog česa: reci što si naumio, nemoj kolišiti
3. izogibati se česa: što ima, steče zakupljujući desetinu, a kako je čovjek rijetke ćudi, prezirao i kolišio sve što je osmanlijsko

kòliti kȍlīm
I.
1. količiti, koliti: koliti vinograd
2. iti naokrog: oko uzbrdica valjalo je koliti
II. koliti se dogajati se zapovrstjo: nedaće su se kolile

kȍlosijek m (ijek.), kȍlosēk m (ek.) kolosek, hosta, kjer se seka, kolje

komákati kòmāčēm dial. klicati se: čobani su po cijelu noć komakali da pokažu da su budni

komèšati -ām
I.
1. gibati, nemirno premikati, mešati: komešati rukama: sunčana svetlost komeša vazduh zagrevajući ga; uhvatio bi se katkad za koji njihov izraz, za frazu, za gestu, i tako ih vrtio i komešao u smiješnim kapriolama svojih dosjetaka
2. migati, skomizgati: komešati ramenima
II. komešati se
1. gibati se, nemirno se premikati: u carevoj zemlji počelo se komešati
2. ekspr. motati se okoli česa, koga: oni se komešaju oko drugih cura
3. biti v živahnem vrvenju: predizborno komešanje