Franja

ìzviti ȉzvijēm
I.
1. zviti: izvila je tri zelena vijenca
2. izviti: izviti komu što iz ruke
3. izvabiti: izviti varnicu iz kremena; Partija je izvila iskru ustanka
4. izvesti, izpeljati: izviti zaključak
5. izdreti, potegniti: izviti nož iz korica
6. nasršiti: izviti obrve
7. zviti si, zviniti: izviti nogu
II. izviti se
1. zviti se: zubići, kao dlake tanki, izviše se ili polomiše
2. izviti se: izviti se iz nevolje, iz zagrljaja; izviti se praznim izgovorima
3. vzdigniti se: izvio se soko nebu pod oblake
4. pokazati se: izvila se zlatna žica vrhom iz mora

izvláčiti ìzvlāčīm
I.
1. izvlačiti: izvlačiti drvo iz šume
2. vlačiti: izvlačiti topove na hrib
3. puliti: izvlačiti klince, eksere kliještima
4. ruvati: izvlačiti zube
5. žrebati: izvlačiti lozove
6. izdirati: izvlačiti mačeve iz korica
7. mat. koreniti: izvlačiti korijen
II. izvlačiti se izmikati se: izvlačiti se od posla, od dužnosti

izvòditi ìzvodīm
I.
1. peljati: svatovi izvode djevojku na vjenčanje, venčanje
2. peljati, spremljati: izvoditi koga u pozorište, u kazalište, osudenoga na gubilište
3. kazati komu (pravo) pot (v življenje): izvoditi koga na put
4. izvajati: izvoditi predstavu
5. pripeljati: izvoditi svjedoke pred sud
II. izvoditi se izvajati se

ìzvraćati -ām
I.
1. obračati
2. vračati
II. izvraćati se prevračati se

izvrátiti ìzvrātīm
I.
1. obrniti; izvratiti odijelo
2. preobrniti: izvratiti smisao riječi
3. vrniti: izvratiti novac
II. izvratiti se
1. zvrniti se: od smijeha se izvrati nauznak
2. dial. razjeziti se: a sudac, veseo i smiješan, u neko se doba izvrati

ìzvrdati -ām
1. izviti se, izmakniti se: nećeš da izvrdaš, imam tu stenogram
2. izigrati: Pašić je zaključio ženevski sporazum, pa ga kasnije izvrdao

izvrdávati izvr̀dāvām
1. izvijati se, izmikati se: žena se odupirala i izvrdavala svakojako
2. izigravati

izvrgávati izvr̀gāvām
I. izpostavljati: izvrgavati koga ruglu, podsmijehu (podsmehu), kritici
II. izvrgavati se
1. izpostavljati se: izvrgavati se opasnosti
2. sprevračati se: o njima sam maštao najljepše, a sve se izvrgavalo protivno
3. izrojevati se, degenerirati se: inteligencija ponekad već se u trećoj generaciji izvrgava

ìzvrgnuti -nēm
I.
1. izvreči
2. izstreliti: izvrgnuti pušku
3. rešiti: onda te Miloš iz turskoga iga izvrgao
4. izpostaviti: izvrgnuti koga opasnosti; ti ćeš ruglu izvrgnuti moje ime
5. pognati: zemlja je izvrgla travu
6. sprevreči: ali im se nekako nije dalo da ga izvrgnu u šalu i peckanje
II. izvrgnuti se
1. izpostaviti se: izvrgnuti se ruglu, opasnosti
2. sprevreči se: u što se izvrgla naša ljubav
3. izpriditi se: strast će se izvrgnuti na nesreću
4. zviti se, zvežiti se: drvo se izvrglo
5. nastati, izcimiti se: bojim se da se otuda ne izvrgne kakva buna

izvŕnuti ìzvr̄nēm
I.
1. obrniti: izvrnuti odijelo, nekoliko stranica u knjizi
2. prevrniti, prekucniti: izvrnuti kola, lokomotivu
3. ekspr. zvrniti: izvrnuti mnogu čašicu
4. izkriviti, popačiti: izvrnuti smisao, istinu, nečije riječi
5. zavihati: izvrnuti rukave
6. zaviti: izvrnuti oči
7. spremeniti: izvrnuti rukopis
8. pošvedrati: izvrnuti cipele
II. izvrnuti se
1. zvrniti se: on se izvrnuo na krevet
2. ekspr. umreti, zvrniti se: svi gledaju kad će se izvrnuti
3. obrniti se, spremeniti se, sprevreči se: od onda se sve izvrnulo naopako
4. prevrniti se, prekucniti se

ìzvrtati -ćēm
I.
1. obračati, vihati: on poče ljutito izvrtati rukav na kaputu
2. prevračati: sela je u kola kojima je kočijašio jedan koji je rado drugima izvrtao kola
3. izkrivljati, pačiti: izvrtati istinu
II. izvrtati se prevračati se

izvúći izvúčem, izvúci izvúkoh ȉzvūče, ìzvūkao izvúkla
I.
1. izvleči: izvući koga, što iz ruševina
2. potegniti: izvući top na brdo
3. izdreti: izvući mač iz korica
4. izpuliti: izvući klinac kliještima, kleštima
5. izžrebati: izvući loz
6. mat. koreniti: izvući korijen
7. ekspr. dobiti: izvući šamar, batine
II. izvući se
1. izmakniti se: izvući se od posla
2. rešiti se, izmuzniti se: izvući se iz neprilike, iz škripca
3. pokazati se: izvući na svjetlo dana

ìžaliti -īm dovolj žalovati, nažalovati se: nikad neću tvoju smrt ižaliti

ižèdnjeti -nīm (ijek.), ižèdneti -nīm (ek.) užejati se: ižednio on, ižednjela i ona, ižedneo on, ižednela ona, a vode nigdje, nigde

jàčati -ām
I.
1. krepiti: rad jača naše tijelo
2. postajati močnejši: on je rastao i jačao
II. jačati se ruvati se

jáda ž nesrečnica, ubožica, rabi se samo v zval.: o jâdo moja!; jado jadna, šta ti kome možeš!

jáditi jâdīm, impf. jâdžāh
I.
1. jeziti: jaditi koga
2. grdo ravnati s kom, zadajati udarce, bol komu: jaditi protivnike
II. jaditi se
1. jeziti se
2. pritoževati se

jȁloviti -īm
I. rezati, kastrirati
II. jaloviti se
1. postajati jalov
2. izvreči: jalovila se krava
3. izlivati se: oblaci se jalove

jȁmiti -īm dial.
I.
1. vzeti, prijeti: jami ovo i baci na đubrište; jami tamburu, sviraču; jamiti komu bocu iz ruku
2. pustiti (pri miru): mogao bih nešto reći, ali jamimo
3. odstraniti: jami to s puta
II. jamiti se
1. zgrabiti se: jamiše se za pleći junačke, ž
2. pustiti (pri miru): jami me se, molim te
3. odstraniti se: odovud se jami, dječače

jànkesa ž (t. jan, kese) dial. usnjena torba, ki se nosi čez ramo, ob boku