Franja

izlízati ìzlīžēm
I.
1. polizati: izlizati tanjur
2. obrabiti, oguliti: izlizati uniformu
II. izlizati se
1. zlizati se: izlizati se iz bolesti
2. obrusiti se: iz zavičaja donijela (donela) je naglasak, koji nikako da se izliže u gradskom životu
3. obrabiti se, oguliti se

izlòžiti ìzložīm
I.
1. razstaviti: izložiti slike, poljoprivredne proizvode
2. izpostaviti: izložiti svoju osobu slučaju, opasnosti; kuća je izložena buri
3. razložiti: jasno izložiti svoju misao
II. izložiti se izpostaviti se: izložiti se opasnosti, podsmijehu (podsmehu)

izlúčiti ìzlūčīm
I.
1. iztočiti: izlučiti iz tijela, iz tela, iz društva, iz borbe, sa teritorija, sa teritorije; izlučiti izmetine izločiti iztrebke
2. poiskati: izlučiti zajednički faktor
II. izlučiti se izločiti se

izlúpati ìzlūpām
I.
1. pretepsti: izlupati koga na mrtvo ime
2. iztepsti, iztrkati: izlupati odijelo, ćilim
3. razbiti: izlupati posude
II. izlupati se biti se: klekne te se u prsi izlupa

izmajstòrisati -išēm
I. izmojstrovati, mojstrsko, zvito, premeteno kaj narediti, doseči: izmajstorisati rodaku diplomu
II. izmajstorisati se premeteno se izviti: izmajstorisati se iz neprilike

izmàknuti ìzmaknēm, izmàkni, izmàkoh = izmàknuh, ȉzmaknū = ȉzmače, ìzmakao izmàkla = izmàknuo izmàknula
I.
1. izmakniti, odmakniti: izmaknuti glavu da ne primi šamar
2. odmakniti, odstaviti: izmaknuti lonac s vatre
3. izmakniti se, uiti: izmaknuti zakonu, kazni; izmakao mi je smisao
4. izmakniti, ukrasti: izmaknuti pare
5. izgubiti se, izginiti: to reče i izmače
6. oditi: da izmaknemo iz grada prije policijskog časa
II. izmaknuti se
1. pomakniti se: mjesec se izmače iza oblaka
2. uiti: on čeka zgode da se izmakne; riječ mi je izmakla
3. izmakniti se, izmuzniti se: čaša mi je izmakla iz ruku

izmètati ìzmećēm
I.
1. metati iz: grob mu kosti izmetao; počeo je izmetati iz glave svoje ideale
2. izpostavljati: u staroj Sparti slabačku su djecu izmetali da uginu
3. iztrebljati se: zdravo sisanče svaki dan najmanje jedanput izmeće
4. roditi: masline ove godine dobro izmeću
5. izrojevati, degenerirati: što god oslabljava čovekovu drugaricu, to sve izmeće našu lozu
6. izstreljevati: izmetati topove; veselje pravo beše u konaku, gde su bile izmetane mnoge raketle
II. izmetati se degenerirati se, izrojevati se

izmètnuti ìzmetnēm
I.
1. vreči: izmetnuti koplje
2. postaviti, izpostaviti: medenjari izmetnuli na oglede medenjake
3. izpostaviti: kralj Amulije je dao izmetnuti Romula i Rema
4. pahniti, izpostaviti izmetnuti koga ruglu svjetine
5. izstreliti: izmetnuti pušku
6. splaviti, odpraviti
II. izmetnuti se
1. sprevreči se: njihova veza izmetnu se u bračni čvor
2. izroditi se, izpriditi se: izmetnu se, a nitko u cijeloj porodici mu nije takav
3. vreči se: izmetnuti se na oca

ìzmicati ìzmičēm, ìzmicāh ìzmicāše
I.
1. izmikati, odmikati
2. odstavljati
3. izmikati se
4. izmikati, krasti
5. izginjati
6. odhajati
II. izmicati se
1. izmikati se
2. uhajati

ìzmigoljiti -īm
I.
1. izmigati, z rahlimi gibi se pomikati
2. izmuzniti se, rešiti se: migoljim se pod njihovim rukama i izmigoljim
II. izmigoljiti se gl. izmigoljiti 2, izmuzniti se: izmigoljiti se iz nesreće

izmijèniti ìzmijenīm (ijek.), izméniti ìzmēnīm (ek.), izmijenih izménih ȉzmijenī ȉzmēnī
I.
1. spremeniti: izmijeniti zakon, život
2. zamenjati: izmijeniti dijelove (delove) mašine, novac
3. izmenjati: izmijeniti misli s kim, poglede, poklone
II. izmijeniti se
1. spremeniti se
2. zamenjati se

izmíljati ìzmīljām pomaljati se, prikazovati se, prihajati: pomalo je počeo izmiljati mrak

izmíriti ìzmīrīm
I.
1. spraviti, poravnati: izmiriti svadu, zavadenu braću
2. pomiriti: izmiriti renesansni mentalitet s hrišćanskom, kršćanskom filozofijom
3. poravnati: izmiriti dug, račun
II. izmiriti se
1. spraviti se, pobotati se, poravnati se: izmiriti se s protivnicima
2. pomiriti se, sprijazniti se: izmiriti se s mišlju, sa sudbinom, sa svojom savješću, savešću; naši su računi izmireni naši računi so poravnani

izmotávati izmòtāvām (se)
I.
1. izmotavati (se): izmotavati vešto što je bilo smotano
2. odmotavati, razmotavati
II. izmotavati se izmotavati se: izmotavao se koliko je mogao, lagao, ali napokon reče istinu

iznèbušiti -īm
I. presenetiti: iznebušiti koga
II. iznebušiti se
1. presenetiti se
2. zmešati se, zmesti se

iznòsiti ìznosīm
I.
1. iznašati, nositi
2. znašati: račun iznosi pet hiljada dinara
3. prinašati
4. postavljati: iznositi prijedloge, predloge
5. pripovedovati: iznositi svoje doživljaje
II. iznositi se
1. vzdigovati se: brdo se iznosi iz ravnice
2. obnositi se, ponositi se: odijelo se iznosilo

izogláviti izòglāvīm
I. sneti oglav, uzdo, konju, oslu
II. izoglaviti se ekspr. razuzdati se, razvneti se, razigrati se: sad mu se mašta izoglavi

izopáčiti izòpāčīm
I.
1. popačiti: ogledalo je izopačilo crte lica; izopačiti listine, dokumente, smisao riječi, značenje govora
2. izpriditi, pokvariti, pohujšati: izopačiti čovjeka; rat je izopačio narod
II. izopačiti se
1. spačiti se, popačiti se: lice se izopačilo od gnjeva; cijela igra se izopači
2. izpriditi se, pokvariti se, pohujšati se: izopačio se ovaj svijet

izopíjati izòpījām (se) opijati (se), po vrsti se opijati: gosti se brzo izopijaše

izráditi ìzrādīm
I.
1. izdelati: izraditi zadaću, po narudžbi, majstorski; izraditi sliku u ulju
2. narediti: jezikom nećete ništa izraditi; sve to njegova luda pamet izradi
3. izposlovati, oskrbeti, dobiti: izraditi komu mjesto u fabrici, u zadruzi, kod zadruge
4. prislužiti z delom: izraditi koji groš za šaku soli
II. izraditi se
1. izdelati se: on se več izradio, ne može više da radi
2. izuriti se v delu, udelati se: on se tek sada izradio