-
tálog m, mn. tálozi tálōgā usedlina, gošča: talog od kave, od kafe; ispiti pehar do -a izpiti čašo do dna; ispiti i talog iz čaše izpiti čašo trpljenja prav do dna
-
tèmelj m (gr. themélion)
1. temelj: položiti temelj; udariti temelj položiti temelj; razoriti do -a razdejati, razrušiti do temelja
2. podlaga: na -u moje punomoći; na -u odluke
-
tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi
-
tòliko, tolìkō prisl. toliko: nije vrag toliko crn koliko se piše; isto toliko prav toliko; gotovo toliko skoraj toliko; ona je toliko lijepa da se ne primjećuju i neke mane je tako lepa; koliko-toliko kolikor toliko; svako toliko občasno, tupatam, od časa do časa
-
tr̂nje s trnje: baciti koplje u trnje vreči pueko v koruzo; preko -a stići do čega s težavo se dokopati do česa
-
ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se
-
ȕho ȕha s, mn. ȕši ùšijū (slušni organ) in ùha úhā ter ušèsa ušésā (ročaj na loncu ipd.)
1. uho: čovjek ima dva uha; čovjek ima uši za slušanje: konj striže ušima; pocrvenjeti do ušiju; sjediti na ušima; kazati na uši; pretvoriti se u uho zelo pazljivo poslušati; uho od sjekire, od motike, od igle; provući se kroz iglene uši težko se dokopati do česa; zabadali su lopate do ušiju u zemlju i vadili kamenje; magareće uši oslovska ušesa; knjiga odnosno pojedini listovi imaju magareće uši v knjigi so posamezni listi na vogalu zavihani
2. zool. morsko uho, Haliotis striata
-
uzvèrati se ùzverēm se splezati: uzverati se na drvo, na brdo; uzverao se do kapetana povzpel se je do kapitana, gl. tudi uzvjerati se
-
vȓh vr̀ha m, mn. vr̀hovi
1. vrh: vrh brijega, sablje, igle, nosa; vrh trokuta, piramide
2. vršič: vrh drveta
3. konec: riječ mu je na vrhu jezika
4. to mi je izašlo na vrh glave tega sem do grla sit, to mi je presedlo
5. sastanak, konferencija, savjetovanje, savetovanje na vrhu sestanek itd. na vrhu, najvišjih zastopnikov, predstavnikov
-
vrijème vrȅmena s, mn. vremèna, rod. vreménā (ijek.), vréme vrȅmena s, mn. vremèna, rod. vreménā (ek.)
1. čas: sad je vrijeme da se radi; vrijeme sve izliječi; teška vremena smo preturili preko glave težke čase smo preživeli; prekraćivati sebi vrijeme čime krajšati si čas s čim; glagolsko vrijeme; sadašnje vrijeme; aorist je jedno od glagolskih vremena
2. vreme: hladno, kišovito, sunčano vrijeme; kad se mačka umiva, okrenuvši se ka istoku, sluti na lepo vreme
3. neurje: zateklo ih vrijeme na moru
4. menstruacija: žena ako nema vremena, znade da je zanosila
5. na vrijeme pravočasno; za vrijeme rata med vojno; od prije, od pre nekog vremena od nedavno; s vremena na vrijeme od časa do časa; u ono vrijeme reče Isus svojim učenicima tisti čas je rekel ...; srednjoevropsko vrijeme; vrijeme gradi, vrijeme i razgrađuje čas gradi pa tudi podira; svaka sila za vremena, a nevolja redom ide sila in oblast sta minljivi, nesreča pa vsakogar doleti
-
zàklīnčiti -īm zabiti z žeblji; zaklinčiti rabotu prignati stvar do skrajnosti
-
žȁlōst ž, mest. u žalòsti
1. žalost: kuća -i; žalost za kim; svisnuti od -i do smrti se razžalostiti, umreti od žalosti
2. žalovanje: biti u -i za pokojnikom
3. obžalovanje: na moju veliku žalost zadatak još nije izvršen