Franja

čìniti -īm
I.
1. delati: činiti štetu, sramotu, dobro; ne čini vjera čovjeka, nego ono ljudsko što nosi u sebi; srebrno sedlo ne čini konja dobra
2. napravljati: činiti dubok utisak
3. pomeniti: to ne čini ništa
4. znašati: to sve skupa čini sto dinara
5. opravljati: činiti svoju dužnost
6. činiti preljubu prešuštvovati
7. strojiti: činiti kožu
8. občinjati: činiti pšenicu
II. činiti se
1. delati se: tebi se čini samo dobro; tko se ovcom čini, vuk ga izije; činiti se lud, ludim delati se neumnega; činiti se nevještim delati se nevednega, sprenevedati se
2. zdeti se: meni se čini da smo o tome već govorili

čínjati čînjām
I.
1. začenjati z metanjem činja, kamna, kopja, prim. činj
2. začenjati: kad činja da ore, a noge mu utonu u brazdu
II. činjati se dozdevati se: sunčev zrak mi se činja kao od leda

čȉpa ž dial.
1. ovca, koza z majhnimi seski
2. nizka trava, ki se težko kosi

čìpulja ž dial.
1. krava z majhnimi seski
2. nizka trava, ki se težko kosi: ovu -u jedva pokosih

čȉstiti -īm
I.
1. snažiti: čistiti obuću, cipele
2. čistiti: čistiti pušku; kemijski, hemijski čistiti odijelo; mlazom vode čistiti tla, pod; čistiti teren od neprijatelja, drvo od gusjenica; čistiti jezik
3. pometati: čistiti metlom, odžak, dimnjak, pred svojim pragom, ispred svoje kuće
4. čistiti pete bežati
5. naglo jesti: čim sjedoše za sto, počeše čistiti prženu šunku
6. braniti: branič čisti pred golom opasnu situaciju
7. skopiti, rezati: čistiti vepra
II. čistiti se
1. snažiti se
2. čistiti se: bolesnik se čisti
3. vedriti se: nebo se čisti
4. izgubiti se: čisti se odavde!

čìtāljka ž stojalo, na katero se položi knjiga, ko se bere evangelij

čìtmati -ām dial. šivati v križnem šivu, tako da se obe poli ne stikata

čìvinjāk m sveder za vrtanje lukenj, v katere se zabijajo klini

čókati čȏkām ekspr. streljati, da se sliši bum, bum

čúčavac -avca m
1. nizki fižol, fižol počepin
2. počepno stranišče
3. negoden ptiček
4. skala, ki se na podlago naslanja z majhno ploskvijo

čȕditi -īm
I. spravljati v začudenje: to me čudi
II. čuditi se čuditi se: čudiš se što sam se ućutao

čukljàjiv -a -o ki se kreše: čukljajiv konj, vo; -e hlače hlače s koleni (ker niso zlikane)

čûp m, mest. u čúpu, mn. čúpovi, čȕpa ž
1. kosem, koder: po čelu su joj padali čupovi crne kose
2. šop: povukla ga je za -u
3. šop trave, kolikor se enkrat izpuli
4. ščepec: čup brašna

čùpati -ām
I.
1. pukati, puliti: čupati korov iz zemlje, komu sijede, sede kose, platno
2. skubsti: čupati kokoš
3. vleči, lasati: čupati koga za kosu
4. trgati: čupa me u želucu, u stomaku
II. čupati se
1. puliti se, trgati se, mikastiti se: one se čupaju za kosu; čupati se oko novca
2. izvijati se: ona se čupala iz njegovih ruku

čȕti čȕjem
I.
1. slišati, čuti: čuti na jedno uho; uši imaju, a ne čuju
2. poslušati: nije me htio, hteo čuti
3. čutiti: ne čuješ li kako vonja lijek; čujem bol za plećem
4. čuti, bedeti: čuti cijele noći
5. uslišati: bog vas čuo
II. čuti se
1. slišati se: čuje se da je brod stigao
2. čutiti se: čuje se miris svijeća
3. smrdeti
4. počutiti se: kako se čuješ?
5. dok nije rodila sina, ona se živa nije čula je ni bilo čutiti

čúvati čûvām
I.
1. varovati, paziti na: čuvati zdravlje, bolesnika, svoju čast
2. paziti (na): čuvati djecu, kuću
3. stražiti: čuvati magazin, kapiju, granicu, zarobljenike
4. hraniti, varovati: čuvati tajnu; to čuvam za sutra
5. braniti: čuvati svoje interese; odijelo nas čuva od hladnoće
6. ravnati s kom, paziti na: čuvati koga kao malo vode na dlanu
7. varčevati, hraniti, štediti: čuvati bijele pare za crne dane
8. pasti: čuvati ovce; nismo mi zajedno svinje čuvali
9. čuvati posljednju stražu biti na častni straži pri mrliču; čuvati zapećak sedeti v zapečku
II. čuvati se
1. varovati se: čuvajte se od lopova varujte se tatov
2. paziti se: čuvati se od jakih jela

čvȁriti -īm
I.
1. topiti: čvariti slaninu, mast
2. pražiti
II. čvariti se pražiti se: čvari se zaprška; cio dan se čvariti na suncu

čvȑsnuti -nēm
1. trdeti, postajati trd
2. čvrsteti, krepiti se

ćalapŕdati ćalàpr̄dām
1. čvekati, gobezdati, blesti
2. šaliti se

ćȁpiti -īm (ben. ciapar)
I. zgrabiti, pograbiti: ćapiti rukom za oružje
II. ćapiti se spoprijeti se: ćapiše se o pleća junačka