Franja

bùktati bȕkćē
1. plapolati: vatra šušti i bukće
2. goreti: u peći bukće bukovina
3. ekspr. razgorevati se, širiti se: ustanak je buktao na sve strane
4. sikati: u vazduhu visoko gore buktale su razorne granate

buláznilo m bolnik, ki se mu blede

búniti bûnīm
I.
1. ščuvati: buniti narod protiv vlasti
2. vznemirjati: to mu buni krv
3. begati: nemojte buniti čovjeka
II. buniti se
1. upirati se: raja se buni
2. vznemirjati se, protestirati: Nijemci se bune kad čaša piva poskupi za jedan pfenig
3. begati se, motiti se, biti zmeden: ona se buni i crveni

bunkèrāš -áša m žarg. kdor se skriva v bunkerju (NOB)

búpati bûpām
I.
1. bunkati, butati, tolči: ne bupaj po stolu, prosut ćeš, prosućeš ovo malo vina
2. žarg. šol. guliti se, piliti se: ovaj đak ne uči nego bupa
II. bupati se tolči se: bupati se u prsa

bùrina ž
1. močna burja
2. vrv, s katero se zategne jadro, ko piha nasprotni veter: jedriti od -e jadrati z vetrom

burìškati -ām
I. brskati: prase neće da jede, samo buriška po meći; kokoške buriškaju po bašti; štapom buriškati po žeravici
II. buriškati se bosti se: volovi se buriškaju i tuku u travi

bȕsnuti -nēm
I.
1. ekspr. blekniti
2. ekspr. črhniti, ziniti: da se o tome u selu ništa ne busne
3. ostro se odrezati, zadreti se na koga
II. busnuti se udariti se: busnuti u grudi

bȕškati -ām
1. po malem vrtati
2. plaziti se: čulo se kako noćnik buška kroz lišće
3. rovariti

càkliti -im
I.
1. zastekljevati, vstavljati šipe: cakliti prozore
2. svetiti se kot steklo: cakli zvijezda, zvezda na nebu; cakle naslage limonita
II. cakliti se svetiti se: prsten mu se cakli; oči mu se cakle

cȅcnuti -nēm dial.
I. cepniti: dijete zaplješće zamusanim rukama i cecnu na ledinu
II. cecnuti se zvrniti se: cecnuo se sad na jednu sad na drugu stranu

cȅndrati -ām dial.
1. cmeriti se
2. spletkariti: cendrati protiv koga

cénuti cênēm dial. dušiti se: cenuti od davljivog smijeha

cȅriti -īm
I. režati, kazati zobe: ceriti zube
II. ceriti se režati se, smejati se: ceriti se pokazujući bijele zube; pakosno se ceriti

cériti -īm dial.
I. točiti, puščati: bačva ceri
II. ceriti se videti se skozi, biti prozoren

cíčati cíčīm
1. cviliti: pseto ciči od radosti; pacov se uhvatio u gvožđe pa ciči
2. škripati: kola koja nisu namazana ciče; snijeg, sneg ciči pod nogama
3. žvižgati: vjetar ciči; meci, kugle ciče
4. pokati: sa brda ciče puške
5. cvreti se: sirova bukova oblica tinjavo je gorjela i cičala
6. cvrčati: ispod glačala koje je krojač pritisnuo na mokru krpu šištalo je i cičalo
7. vreščati, cviliti: majke su od bola cičale kad su im odvodili djecu
8. cviliti, škripati: u nevještim rukama violina ciči

cȉfrati -ām
I.
1. lišpati
2. zavojkasto pisati, z izbranimi besedami govoriti: šta mi tu cifraš, kaži pravo što želiš
3. hvaliti, povzdigovati koga cifrati koga
II. cifrati se
1. lišpati se: cifra se kao da je gazdinska kći
2. braniti se, pomišljati se, sramovati se: vi se cifrate, a ja vam ne bi mogla odbiti da ste me za tako nešto molili; što da se ciframo tu jedni pred drugima

cìgānčiti -īm
I.
1. živeti po cigansko
2. ciganiti, prosjačiti
3. skoporititi
II. cigančiti se barantati, pogajati se: neću s ovim idejama da se cigančim

cíja ž zval. cȋjo (it. zia) teta, ljubkovalno ime, s katerim se mlada žena zaupno obrača k starejši: moja slatka cijo!

cijèditi cȉjedīm (ijek.), céditi cêdīm (ek.)
I.
1. cediti, precejati: cijediti sir, mlijeko, med
2. iztiskati, izžemati: cijediti sok iz limuna; cijediti ulje, zeitin
3. izmozgavati: cijediti koga
4. izcejati: crne smreke cijede iz rana žutu smolu
5. cijediti kroz zube počasi, narejeno govoriti; cijediti suze pretakati solze
II. cijediti se cediti se: riječi mu se cijede iz usta kao med; cijediti se od zadovoljstva