-
zatùrčati -ām začeti govoriti po turško
-
zatúžiti zàtūžīm začeti tožiti, začeti tarnati
-
zaváliti zàvālīm
I.
1. zavaliti: zavaliti bure pred vrata, koga u snijeg
2. potisniti nazaj: zavaliti šešir
3. začeti divjati, začeti razsajati: može zavaliti vjetar sa žestinom; zavalio snijeg
II. zavaliti se
1. zavaliti se: zavaliti se u naslonjaču, u blato
2. pasti: zavaliti se u dug
-
zavésti zavèzēm začeti vesti
-
zàvijati -jēm začeti zavijati: zavijala tri vuka u planini
-
zazújati -īm
1. zabrenčati
2. zabrneti
3. zašumeti, začeti šumeti
-
zàžāgoriti -īm zahrumeti, začeti hrupno govoriti
-
zàžeti zàžanjēm, zȁžnjēm
1. zažeti, začeti žeti: sada ćemo zažeti
2. zažeti v tuje
-
zažútjeti -tīm (ijek.), zažúteti -tīm (ek.) začeti rumeneti: kukuruzi su već zažutjeli
-
zažvákati zàžvāčēm, zažvátati zàžvāćēm začeti žvečiti
-
žȁgnuti se žȁgnē se vneti se, začeti se kvariti, žaltaveti: žagnula se slanina
-
àjnak m šala: ajnak zametnuti, ajnak zaturiti začeti se šaliti
-
ȁz-bùki, ȃz-bùki prisl.: početi od az-buki začeti, pričeti od prve črke, od začetka: da započnem život još jednom od az-buki
-
bâh m, mest. u báhu zanikanje, tajitev: udariti u bah začeti tajiti
-
bȉtka ž bitka, mest. u bȉci in u bȉtki, rod. mn. bȉtākā bitka: bitka na Kosovu; bitka za hektarski donos, za razvitak industrije; dobiti, izgubiti -u; primiti -u začeti boj
-
bjèkstvo s (ijek.), bèkstvo s (ek.) begstvo, pobeg: biti, nalaziti se na -u; dati se u bjekstvo zbežati, začeti bežati; natjerati, nagnati u bjekstvo zapoditi v beg
-
bȕdāk m (t. budak)
1. rovača, rovnica: kad pukne budak više glave ko pride smrt; -om u ledinu začeti neko novo delo, začeti nekje živeti
2. slabš. neumnež
-
djéjstvo s (ijek.), déjstvo s (ek.) (csl.)
1. učinek: lijek, lek je ostao bez -a
2. dejavnost: on je još u -u še deluje, je še aktiven; stupiti u djejstvo začeti delovati
-
džèvāp -ápa m (t. dževap, ar.) dial. odgovor: lasno je kavgu zametnuti, ali je teško kavzi dževap dati lahko je začeti prepir, težko pa je sprte pomiriti, sprte spraviti
-
glâs m, mest. na glásu, mn. glȁsovi
1. glas: pjevati u četiri -a; poznati koga po -u; grleni glas goltnik; zubni glas zobnik, dental; ženski, muški; ljudski glas človeški glas; životinjski glas pevač ima divan glas
2. glas, ton, zvok; izvoditi različite glasove na instrumentu; čuje se glas zvona
3. glas, vest, novica: pukao je glas; širenje lažnih glasova
4. glas, sloves: steći glas dobroga čovjeka; iznijeti koga na rđav glas
5. volilna pravica: opće, opšte pravo -a; on nema prava -a
6. glas vapijućeg u pustinji glas vpijočega v puščavi; ni traga ni -a od njega od njega, o njem ni glasu; proturiti glasove razširiti vesti; ne pustiti -a od sebe ne dati glasu od sebe; podići glas začeti glasneje govoriti; svi u jedan glas vsi enoglasno