Franja

Zadetki iskanja

  • čalabŕcnuti čalàbr̄cnēm v naglici, užiti malo hrane ali pijače, prigrizniti, založiti: mjereći sir, masline, haringe čalabrcnuo bi malo od jednog malo od drugog i to bi mu obično bio ručak
  • čànak -nka m, mn. čànci, rod. čȁnākā, čának -nka m, mn. čánci, rod. čânākā (t. čanak)
    1. skleda (navadno lesena), torilo: drveni -i s jelom; čanak za salatu
    2. skledica, torilo: čanak za novce
    3. prašna ponvica na starinski puški
    4. vsipalnik, grot v mlinu
  • čȁpra ž (t. čevre) dial.
    1. koža: koga svrbi čapra, nek ide unutra
    2. usnjena torba za zajemanje vode iz vodnjaka
    3. meh, v katerem nosijo vino, žganje, smetano itd.
  • čàprazi m mn., čàprage ž mn. (t. čapraz) okrasne vrvice z velikimi gumbi na moških oblačilih v ljudski noši
  • čàrapārka ž
    1. nogavičarka, delavka v tovarni nogavic
    2. stroj za pletenje nogavic
  • čȁrdāk m (t. čardak, perz.)
    1. gosposki dvorec, navadno dvonadstropna hiša, obdana z vrtom, letnikovec, v balkanskem okolju
    2. velika soba v nadstropju orientalske hiše, z balkonom na ulico
    3. lesena zgradba na stebrih, sušilnica za koruzo
    4. obmejna stražnica, opazovalni stolp na državni meji, nekdaj; čardak ni na nebu ni na zemlji nekaj, kar obstaja samo v domišljiji
  • čardàklija ž (t. čardakly)
    1. brajda, trta, ki se vzpenja na drevo, na hišo, na čardak ali je speljana kot senčnica: viju se -e po usamljenoj dunji, šljivi; uđe u hodnik koji je činila čardaklija orezanih loza
    2. velika soba v nadstropju orientalske hiše, z balkonom na ulico
    3. hiša z zidanim pritličjem in lesenim nadstropjem
    4. m obmejni stražar v Vojni krajini, čardaklija
  • čàrkāč -áča m, čàrkāš -áša m, čàrkār -ára m, čȁrkadžija m vojak v prvi črti, ki začne spopad s sovražnikom
  • čȁrkati -ām
    I.
    1. bezati ogenj: čarkati vatru
    2. podpihovati: čarkati svađu, zavađene drugove
    3. ekspr. čečkati: nešto čarkati olovkom po papiru
    II. čarkati se v manjših praskah se spopadati: cio dan, ceo dan čarkali smo se s neprijateljem
  • čaròjice čaròjicā ž mn. koledniki, pustne šeme z živalskimi maskami, ki v predbožičnem času in pozneje pravosl., deloma katol. in muslim. po vaseh pobirajo darove
  • čaršìlija m, čaršìnlija m (t. čaršyly) človek, ki dela v čaršiji, ki po nazorih pripada čaršiji
  • čartìzam -zma m (angl. chartism) čartizem, revolucionarno delavsko gibanje v Angliji v 1. pol. 19. st.
  • čáskom, čȁskom prisl. v trenutku, ta trenutek: društvo se časkom smiri
  • čȁslovac -ōvca m
    1. obredna knjiga v pravosl. crkvi, v kateri so zbrane vse dnevne molitve, pri kat. brevir
    2. nekdaj, začetnica, berilo za vaje v branju: ponovivši bekavicu Vuk počne učiti časlovac
  • čȁsoslov m obredna knjiga v pravosl. cerkvi, brevir, zbornik molitev in psalmov: čitati časoslov
  • čàtac čàca m, mn. čàci, rod. čatácā
    1. zastar. bralec, kdor bere
    2. lektor, redovna stopnja v pravosl. hierarhiji
  • čȁūš m, zval. čȁūšu (t. čavuš)
    1. podčastnik, vodnik v sultanski turški armadi
    2. starešina na svatovščini
    3. šaljivec na svatovščini
    4. pomočnik predstojnika ceha
    5. nekdaj občinski oglaševalec, prim. alaj-čauš
  • čȅčerlija grána ž v goščavi, grmovju utrgana veja
  • čȅkalo s (t. čekmek)
    1. klepetec v mlinu: samo čekalo čekeće
    2. ropotulja za sporočanje svaril ipd.
    3. mlevni mehanizem v kavnem mlinčku, mlevec
    4. ročica pri turškem kavnem mlinčku
  • čekètalo s (t.), gl. čekalo
    1. klepetec v mlinu
    2. zool. godalo žuželk skakalcev
    3. klepetec, klepetulja