Franja

shlàptati se shlȁpćēm se ekspr. pritisniti na koga, začeti pestiti koga: shlaptala se oko njega dva tri dužnika začeli so ga pestiti dolžniki

sȉsa ž sesek: dijete od sise, na sisi dojenček; odbiti dijete od sise odstaviti otroka od prsi; tek je od sise otpao je še zelo mlad, drži se ga še mleko

snáći snâđem, snáđoh snáđe, snàšao snàšla
I.
1. zadeti, doleteti: snašla ga nesreća; bolest je najgore što te može snaći
2. snašlo ga je obšla ga je slabost, božjast; snašla ga smrt umrl je
II. snaći se
1. znajti se: ako se snađeš u ljutoj nevolji, traži pomoć od mene
2. vživeti se: ne može se snaći u novim prilikama
3. srečati se: u taj čas snađu im se pogledi

snàlaziti -īm
I.
1. zadevati, doletavati: sve ga nesreće snalaze
2. snalazi ga obhaja ga slabost
II. snalaziti se znajti se: on se u svakom društvu snalazi

stìhījskī -ā -ō prvinski, elementaren: -a privreda gospodarstvo, ki ga vodi elementarna naključnost

strána ž, tož. strânu, mn. strâne
1. stran: strana svijeta; ležati na lijevoj, na desnoj -i; gledati sa -e od strani; prva strana u knjizi; okrenuti govor na drugu -u obrniti pogovor na drugo stran; prostirati, širiti se na sve -e; na -u ići iti na stran; na -u metnuti, ostaviti na -u dati, pustiti na stran; na -u pozvati na stran poklicati: novu -u okrenuti novo stran obrniti, na novo začeti; s božje -e moliti za božjo volji, pri kriščevih ranah rotiti; zarađivati sa -e po strani zaslužiti; nauka mu nije sa -e znanost mu ni postranska zadeva; na sve četiri -e svijeta; šalu na -u šalo na stran; debela strana zadnjica, rit
2. stranica, stranska ploskev: kocka ima šest strana
3. tujina: otići na stranu, živjeti na -i
4. kraj, pobočje: strana brijega
5. spol: muška i ženska strana; držati kome -u podpirati koga; s onu -u na drugi strani; ćorava mu strana! naj ga vrag vzame!

sújma ž strah: sujma me je sama noću spavati strah me je ponoči sam spati: obuzela ga sujma od Turaka prevzel ga je strah pred Turki

šàrage šȁrāga ž mn., šàraglje šȁrāgljā in šàragāljā ž mn. (madž. saraglya, n. dial. Schragel) koš na vozu: ostao u -ama opeharili so ga

šéva ž
1. zool. škrjanček: kukmasta, ćubasta ševa čopasti škrjanček; poljska ševa; šumska ševa
2. svabiti ševa priti na nič; zapjevala mu ševa doletela ga je sreča; tamo pečene -e padaju s neba tam pečena piščeta padajo z neba, tam se živi brez dela; čekaš da ti pečene -e padnu u usta

šìbak šìpka m, šìbāk -áka m cep, cepec: kosti mu pobolijevaju kao da ga je ko šibacima izvrhao kot da ga je kdo s cepcem premlatil

šupljìkati -ām
1. luknjičati: meci iz mitraljeza šupljikali su oko mene
2. on se počeo šupljikati lotila se ga je osteoporoza

tȅgnuti -nēm dial.
1. dotakniti se: nemoj da me tegneš; samo što bi ga noktom tegnuo, bronz bi zadrhtao če bi se ga le z nohtom dotaknil, bron bi zazvenel
2. dregniti: tko u pakao tegne, opakli se kdor v pekel dregne, se opeče; tegao bih da je tu još i zmija dregnil bi v to, tudi če bi tu bila kača; ne tegni kako u zenicu od oka

tȑgnuti -nēm, tȑgnuh tȑgnū in tȑgoh tȑže, tȑgnuo tȑgnula in tȑgao tȑgla
I.
1. izdreti: trgnuti mač
2. izvleči, potegniti: trgnuti nož
3. potegniti, pocukati, pocukniti: trgnuti koga za haljinu
4. cukniti: trgnuti konja; trgnuti konju dem; trgnuti udicu; konji trgoše; on je dobro trgao dobro ga je cuknil, veliko je popil
5. cukniti: trgnuti ruku
6. suniti: puška trgne kad se ispali
7. pasti: voda je trgla; cijene su trgle
8. splahneti: otok je trgao
9. uliti se: krv mu trgla na nos
10. trgnuti riječ sneti besedo
II. trgnuti se
1. zdrzniti se, trzniti se: trgnuti se od straha, od bolova; on se trže na te riječi; konj se trže
2. planiti: trgnuti se iza sna

tȕcnuti -nēm ekspr. rahlo udariti, potrepljati: on mi pride, tucne me po ramenu; more, drži se samo, ne boj se ništa! - reče jedan i tucnuvši se o njega uhvati ga ispod ruke rahlo se je zadel obenj in ga prijel pod roko

ubráditi ùbrādīm
I. privezati ruto na glavo: došle žene da je ubrade da ji prevežejo ruto
II. ubraditi se
1. privezati si ruto: ubradila se baba nekakvom šamijom
2. ubraditi se bez igala ekspr. opiti se, nasekati se ga: ubradio se bez igala, bez ubradača

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

ùhvatiti -īm
I.
1. ujeti: uhvatiti zločinca, pticu u zamku, koga za ruku; mačka uhvati miša; uhvatiti koga na ljepak, koga u laži
2. zalotiti: majka ga je uhvatila medu mangupima
3. prijeti: uhvatiti koga pod ruku, djevojku oko pasa, preko struka; uhvatio me grč; testera, pila je uhvatila
4. zateti: na putu nas je uhvatio mrak; noć me uhvatila nadomak grada
5. odkriti, priti na sled: policija je uhvatila lažni novac
6. prijeti (se): malter neće da uhvati; uhvatilo ga vino
7. pograbiti: uhvatiti koga za kosu, za bradu, za oružje
8. presenetiti, zalotiti: uhvatiti zločinca na djelu, u kradi
9. spreleteti: uhvati me strah, groznica
10. ujeti v pero, opaziti: Nušić ima dar da uhvati smešno oko sebe i da ga naslika
11. vpreči: uhvatiti konje u kola
12. uhvatilo ga vino vino mu je stopilo v glavo; uhvati ga nesvijest omedlel je; uhvatiti račun priti na svoj račun; uhvatiti korijena, korena zakoreniniti se; uhvatiti vjeru s kim dati komu moško besedo; uhvatiti maglu = uhvatiti čistinu pobegniti; uhvatilo ga je sunce prijelo se ga je sonce; uhvatiti put po varoši napotiti se po mestu; uhvatiti pravac stanica napotiti se proti postaji
II. uhvatiti se
1. ujeti se
2. prijeti se: uhvatiti za podršku, za stvarne dokaze
3. oprijeti se: uhvatiti se nekog posla
4. narediti se: uhvati se led na vodi, vrhnje, kajmak na mlijeku; uhvatio se mrak
5. uhvatiti se kome za skut zgrabiti se komu za krilo; uhvatiti se za trbuh od smijeha; uhvatiti se kome srca prirasti komu k srcu; uhvatilo ga u krstima prijelo ga je v križu, začelo ga je trgati v križu; uhvatiti se u koštac s kim spoprijeti se s kom; uhvatiti se u kolo vstopiti se v kolo; uhvatilo se sunce mrknilo je sonce

ùmalo prisl. malodane, skoraj: umalo što ga nije ubio za las je manjkalo, pa bi ga ubil; umalo što nije zadocnio na stanicu

ȕmr̄lī -ā -ō
1. umrli: govoriti o -om
2. smrtni: umrli čas smrtna ura; čas umrli njega je pomeo smrt ga je vzela
3. knjiga umrlih mrliška knjiga

ustrijèliti ùstrijelīm (ijek.), ustréliti ùstrēlīm (ek.)
I.
1. ustreliti, zadeti s puščico
2. ustreliti: ustrijeliti koga iz puške, iz pištolja, u hrbet
3. ustrijelila ga kap zadala ga je kap
II. ustrijeliti se ustreliti se