Franja

tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi

ȕzgrēdan -dna -o postranski: izmedu prve i druge službe imao je još neko -o zapošljenje med prvo in drugo službo je bil mimogrede še nekje zaposlen

verèsija ž (t. veresi, veresije)
1. up, kredit: uzeti robu na -u; danas za gotovo, sutra na -u
2. pósoda: dati novac na -u; imam u narodu sigurne -e imam med ljudstvom izposojen denar pri zanesljivih dolžnikih; na božju -u na negotovo, na božji lon; davati gotovo za -u dajati boljše za slabše

vrijème vrȅmena s, mn. vremèna, rod. vreménā (ijek.), vréme vrȅmena s, mn. vremèna, rod. vreménā (ek.)
1. čas: sad je vrijeme da se radi; vrijeme sve izliječi; teška vremena smo preturili preko glave težke čase smo preživeli; prekraćivati sebi vrijeme čime krajšati si čas s čim; glagolsko vrijeme; sadašnje vrijeme; aorist je jedno od glagolskih vremena
2. vreme: hladno, kišovito, sunčano vrijeme; kad se mačka umiva, okrenuvši se ka istoku, sluti na lepo vreme
3. neurje: zateklo ih vrijeme na moru
4. menstruacija: žena ako nema vremena, znade da je zanosila
5. na vrijeme pravočasno; za vrijeme rata med vojno; od prije, od pre nekog vremena od nedavno; s vremena na vrijeme od časa do časa; u ono vrijeme reče Isus svojim učenicima tisti čas je rekel ...; srednjoevropsko vrijeme; vrijeme gradi, vrijeme i razgrađuje čas gradi pa tudi podira; svaka sila za vremena, a nevolja redom ide sila in oblast sta minljivi, nesreča pa vsakogar doleti

zèlen zelèna zelèno, dol. zèlenī -ā -ō
1. zelen: -a salata, krma, galica; -a zemlja tirolsko zelenilo: -i škriljevac zeleni skrilavec
2. zelen: biti zelen od zavisti; -i val zeleni talas zeleni val; zeleni kader zgod. proti koncu 1. svet. vojne vojaški begunci iz avstro-ogrske armade v Slavoniji in Sremu; zeleni kadar zgod. med 2. svet. vojno kvizlinška organizacija bosenskih muslimanov
3. zelen, neizkušen, mlad: biti još mlad i zelen
4. zelena kada bot. beli narcis; zelena boca bot. bodič
5. zelena internacionala
6. pojesti što na zeleno porabiti denar, ki ga je treba šele zaslužiti; prodati, kupiti pšenicu na zeleno prodati, kupiti pšenico, ko še raste