Franja

sȉsati sȉsām, sȉšēm, sȉsāj in sȉši, sȉsajūći in sȉšūći sesati: dijete sisa mlijeko, prst, palac; sisati što iz maloga prsta, iz svojih noktiju izmišljati si; nije on veslo sisao ni neumen; sisati kome krv; sisati nečiju krv na pamuk nenehoma koga nadlegovači, mu prizadevati neprijetnosti

slúžiti slûžīm
I.
1. služiti: služiti kod koga, komu; služiti vojsku služiti vojaški rok, biti pri vojakih; ja sam služio vojsku u Sarajevu; služiti državu služiti državi, biti v državni službi; služiti pješadiju služiti vojaški rok pri pehoti; to ne služi ničemu to ni za nikamor; to ti služi na čast to ti je v čast; to ti služi na korist to je v tvoje dobro; služiti svojim strastima hlapčevati svojim strastem; zdravlje mi dobro služi sem pri dobrem zdravju; služi me karta imam srečo v kartanju; to ti služi na sablazan to ti je v pohujšanje
2. streči (komu): služiti koga za stolom, koga vinom, rakijom, jelom; služiti gostima vino; čime vam mogu služiti s čim vam lahko postrežem
3. rabiti: kabinet mi služi i kao radna soba
4. praznovati: služiti slavu, svetkovinu
5. borba protiv komunizma služila je Hitleru kao maska za lakše pokoravanje pojedinih zemalja krinko boja proti komunizmu je H. zlorabljal, da je laže zasužnjeval posamezne dežele
II. služiti se
1. uporabljati: služiti se svim mogućim sredstvima
2. streči si, postreči si, vzeti: služite se, molim, dok još ima

stáložiti -īm
I. umiriti
II. staložiti se
1. usesti se, sedimentirati: ostaviti tekućinu da se staloži; vino se još nije staložilo vino se še ni ubrisalo, učistilo
2. umiriti se: strasti su mu se staložile

strâh m, mest. u stráhu strah: strah od smrti, od kazne, od ljudi, pred kaznom, pred ispitom; drhtati od -a; premirati od -a; biti u -u; biti bez -a biti brez strahu; biti bez -a i mane biti neustrašen, hraber; držati koga u -u; zadati komu velik strah; nema -a ni se treba bati; utjerati kome strah u kosti močno prestrašiti koga; strah božji, uzgajati, vaspitavati koga u -u božjem; u -a su velike oči strah ima velike oči; strah me je koga, čega, od koga, od čega

strána ž, tož. strânu, mn. strâne
1. stran: strana svijeta; ležati na lijevoj, na desnoj -i; gledati sa -e od strani; prva strana u knjizi; okrenuti govor na drugu -u obrniti pogovor na drugo stran; prostirati, širiti se na sve -e; na -u ići iti na stran; na -u metnuti, ostaviti na -u dati, pustiti na stran; na -u pozvati na stran poklicati: novu -u okrenuti novo stran obrniti, na novo začeti; s božje -e moliti za božjo volji, pri kriščevih ranah rotiti; zarađivati sa -e po strani zaslužiti; nauka mu nije sa -e znanost mu ni postranska zadeva; na sve četiri -e svijeta; šalu na -u šalo na stran; debela strana zadnjica, rit
2. stranica, stranska ploskev: kocka ima šest strana
3. tujina: otići na stranu, živjeti na -i
4. kraj, pobočje: strana brijega
5. spol: muška i ženska strana; držati kome -u podpirati koga; s onu -u na drugi strani; ćorava mu strana! naj ga vrag vzame!

stvâr stvâri ž, mest. u stvári, orod. stvâri, stvârju
1. reč, stvar: što je tu glavna, a što je sporedna stvar; stvar po sebi nije loša stvar na sebi ni slaba; stvar bez vrijednosti; kad -i ovako stoje ko je stvar tako; izgubljena, promašena, propala stvar; pokretne i nepokretne -i; on govori, a u stvari, o tome ne zna ništa; četiri posljednje -i štiri poslednje reči
2. opravek: imam tisuću, hiljada stvari da posvršavam; imao sam u vašem gradu neku stvar
3. zadeva: tvoja stvar rđavo stoji; stvar je krenula zadeva se je premaknila; stvar je legla zadeva se je zataknila
4. stvar po sebi stvar po sebi; on je u -i dobar čovjek dejansko, v resnici, pravzaprav je dober človek

sûdnī -ā -ō sodni: sudni dvor, stol; sudni dan sodni dan: ako je preša, nije sudni dan če je sila, ni sodni dan, ne gori voda

šègrt m (t. šakirt, perz.) vajenec: nije mu ni šegrt ni mu dorasel v znanju, spretnosti; krojački, kovački, stolarski, mesarski šegrt

šȕč-mȕć prisl. sem ter tja: šuć-muć pak prolij poskušalo se je to in ono, iz vsega pa ni bilo nič: to što vi pričate, to je šuć-muć pa prolij

tàrčūg -úga m (t. taradžyk) dial. pastirska torba, narejena iz cele kozličkove ali jagnječje kože, s katere je posneta dlaka: masan tarčug, a jareta nema so znaki, da bi nekaj moralo biti, a tega ni

tȅk što gl. tek: je li kod vas već zima? - Tek što nije malo manjka da ni, malo manjka, pa bo

tô tòga zaim. gl. taj: to se ne može podnijeti tega ni mogoče prenesti, potrpeti; i to in sicer; on je sve to gori on je vedno hujši

tocìljājka ž, tocìljāvka ž
1. drsalnica: reke se sledile, putevi, staze i tociljajke na sve strane
2. drsanje: trajalo je to do prvog snega, dok nisu pocele tociljajke dokler se niso začeli drsati, ni začelo drsanje

tȍgović m: nije on togović ni za to delo

trȅbati trȅbām (ijek., ek.)
1. biti treba: znaš kako bi trebalo da bude; ne treba da ideš na put; treba sto godina da se to popravi
2. biti potrebno, morati: treba da poštuješ roditelje; ja ću ti katkad trebati; ovo nije kao što treba da bude to ni tako kot bi bilo prav; tako ti i treba to si tudi zaslužil, prav ti je, prav se ti je zgodilo
3. potrebovati: trebalo mu je mnogo vremena dok svrši poslove

trȉce trîcā ž mn.
1. otrobi: tko se sa -ama pomiješa, valja da ga svinje izjedu
2. ekspr. brezpomembne drobnarije: to su trice i kučine to ni nic vredno

tùtilo
1. m omahljivec, nestanovitnež: tutilo, žalosna ti majka, ti si nezavisan kao plaćenik
2. prisl. tu i tutilo kot da se ni nič zgodilo; otišao, pa tu i tutilo; eto tako držimo govore na zborovima, ispričamo se, izlarmamo, pa tu i tutilo; to je uradio, pa tu i tutilo to je naredil, pa nič!

u predl.
I. z rod.
1. pove, da nekdo nekaj ima, da je nekomu nekaj lastno: u djevojke duge trepavice
2. pri, med: u nas to nije običaj pri nas to ni navada; u nas se to ne radi med nami se to ne dela
3. pri: knjigu sam ostavio u njega
II. s tož.
1. v: idem u školu; uzeh pero u ruku
2. izraža način: ići u korak s kim; dati novac u zajam; u jednu nogu obuven; zvoniti u sva zvona
3. izraža čas: u staro doba se živjelo skromno
III. z mest. v: živjeti u gradu; držati nešto u pameti; u dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponizi; kad u jutru dan osvane; djevojka tanka u struku

učìniti ùčinīm
I.
1. storiti, narediti: učiniti svoju dužnost, komu što na volju, komu uslugu; tko te je učinio starješinom
2. izkazati: učiniti komu počast
3. ustrojiti: učiniti kožu
4. reči: riječ ne učini ni besedice rekel; iskapi čašicu, namršti se malo i učini
5. učiniti duši mjesta narediti dobro delo; učiniti volju, po volji komu ubogati koga; učiniti očima na koga dati komu znamenje, pomigniti komu; učiniti od sebe (sebi) štogod izvršiti samomor; učiniti koga sretnem gl. usrećiti koga
II. učiniti se
1. narediti se: učiniti se bolesnim
2. zazdeti se: učini mi se da si ti stariji; taj mi se prijedlog učini dobar
3. učiniti se ašik zaljubiti se

uspísati ùspīšēm napisati, spisati, pisati: što vam ne uspisa baš ni slovceta ker vam ni napisal niti črkice; kad uspišete gospodinu ministru ko boste pisali gospodu ministru