Franja

vȓh vr̀ha m, mn. vr̀hovi
1. vrh: vrh brijega, sablje, igle, nosa; vrh trokuta, piramide
2. vršič: vrh drveta
3. konec: riječ mu je na vrhu jezika
4. to mi je izašlo na vrh glave tega sem do grla sit, to mi je presedlo
5. sastanak, konferencija, savjetovanje, savetovanje na vrhu sestanek itd. na vrhu, najvišjih zastopnikov, predstavnikov

vrh predl. z rod.
1. vrh, nad: kamen vrh kamena uzraste do neba; orao gnijezdo vrh timora vije; sablja mu vrh glave visi
2. povrh, razen: ima oporu narav, a vrh toga odan je i piću

kȕlmen m (lat. culmen) vrh, vrhunec, kulmen

navrh predl. z rod.
1. vrh: navrh glave, planine
2. na gornjem koncu: navrh stola, dvorišta

òvršak -ška m vrh: ovršak drveta; planinski ovršci; preko ovršaka

òvršina ž
1. vrh, vršič: ovršina drveta
2. koruzni lasje
3. koruzno steblo, koruznica
4. mn. okleščene veje z vrha drevesa
5. dial. gornja plast namočenih tropin, ki ni primerna za žganjekuho

paroksìzam -zma m (gr. paroxysmós) paroksizem, vrh, višek

povrh pred. z rod.
1. vrh, povrh: povrh toga, svega; stajali su jedan povrh drugoga
2. nad: povrh glave visi svjetlo

svrh predl. z rod.
1. vrh: oni leže jedan svrh drugoga
2. kukuruzi su ove godine više svrh čovjeka koruza je letos višja kot človek
3. iznad; to je kameniti breg svrh koga voda okomice pada
4. povrh: na njemu je bilo svakojaka odela, a svrh svega banatski doroc
5. razen: svrh toga dadoše joj novac da nabavi namirnice za kuću

šíljak šiljka m konica, vrh: šiljak mača, noža, stijene, stene, brijega; brati kožu na šiljak biti pripravljen na telesno kazen, na odgovornost; bacati šiljak u nos kome izzivati, napadati koga

tjȅme -ena s, mn. tjemèna (ijek.), tȅme -ena s, mn. temèna (ek.) teme, vrh: nisam pao na tjeme nisem padel na glavo; popeti se na tjeme gore; tjeme trougaonika, piramide

uvrh predl. z rod.
1. vrh, na vrhu: uvrh krova, spiska, hrasta
2. na čelu: gazda sjedi uvrh stola

vijènac -nca m, mn. vijènci (ijek.), vénac -nca m, mn. vénci (ek.)
1. venec: lovorov, trnov vijenac; prodati vijenac luka
2. krona: mučenički vijenac
3. rob, venec: vijenac zavrtnja, zupčanika, konjskoga kopita
4. astr. venec, korona: vijenac oko Sunca
5. geogr. greben, vrh: planinski vijenac; Milošev vijenac u Beogradu
6. Hristov vijenac bot. mučenica, Passiflora coerulea; vilin vijenac bot. sedje, bradavina
7. Gorski vijenac od Petra Petrovića Njegoša

vŕšac -šca m vršac, vrh: vršac planine

vŕšak vŕška m, mn. vŕšci vr̂šākā in vŕškovi vŕškōvā vrh, vršič, vrhunec: jutarnji, večernji vršak opterećenja špica; na -u jezika na koncu jezika; na vršcima prstiju na koncu prstov; biti na -u slave biti na vrhuncu slave

vr̀šika ž
1. vrh, vršič: vršika drveta
2. mladika, rozga, ki požene iz trtine korenine
3. ostrejši vrh jajca

vr̀šina ž vzpetina, gora, vrh: ne znam kako ću se popeti na ovu -u, visoka je

vŕška ž, vȑška ž vrh, vršič: vrška drveta; izraslo drvo, stabljika tanka i nakrivljena, i zelena krunica uvrh -e

bàšluk m (t. bašlyk)
1. muslimanski nagrobnik: groblje s jednakim bašlucima
2. oglavnik, povodec
3. vrh preslice

bòbija ž
1. boč, bokata gora, kopast vrh hriba: išli su nasumice, pazeći samo poznate brdske grbe i -e, ispod kojih se probija Tara
2. predzgodovinski grobovi: preistorijska su groblja poznata pod imenom mogile, humke, gomile ili -e
3. dial. kup: bobija banknota