Franja

dȉgnuti dȉgnem, nedol. tudi dȉći, aor. dȉgoh dȉže, dȉgosmo, del. dȉgao dȉgla; dȉgnuvši in dȉgavši; dȉgnut -a -o
I.
1. vzdigniti, dvigniti: dignuti kamen, kotvu, koga na konja, rukavicu, komad hartije
2. ukiniti, opustiti: dignuti ruke od čega
3. pregnati: dignuti divljač sa legala
4. začeti: dignuti parnicu protiv koga, hajku na koga
5. pomagati, moralno podpreti: ti si me svojim riječima digao
6. postaviti: dignuti kuću, spomenik
7. vzdigniti: dignuti rnku na koga
8. pospraviti: dignuti sto poslije, posle ručka
9. zbrati: dignuti vojsku
10. ukrasti: on digne što stigne
11. zvišati: dignuti cijene, cene
12. narediti: dignuti larmu, viku
13. dvigniti: dignuti novac u banci
14. potencirati, kubirati, kvadrirati: dignuti broj na kub, na kvadrat, na treći, na drugi stepen
15. dignuti rep postati ošaben; dignuti rogove pokazati roge
II. dignuti se
1. vzdigniti se, vstati: danas sam se rano digao
2. upreti se: Srbi se digoše na Turke; Jugosloveni se digoše na okupatore

dòjesti dòjedēm
I. pojesti: vuk je dojeo gusku
II. dojesti se preobjesti se, upreti se: jednolika hrana ubrzo se dojede; ovo mi se jelo dojelo

nadòstati -stanēm upreti se, ustaviti se: nadostati turskoj snazi

òdbiti ȍdbijēm
I.
1. odbiti: odbiti parče od kamena; odbiti loptu, udarac
2. odkloniti: odbiti ponudu, pomoć, prosioca, darove, poziv
3. zavrniti: odbiti stoku
4. odvrniti, speljati drugam: odbiti vodu, rijeku, trgovinu
5. odstaviti: odbiti tele, dijete od sise
6. odšteti: odbiti šest od dvadeset
7. odtegniti, odbiti: odbiti od plate, od svote, od cijene
8. pripisati: ova mu se greška može odbiti na račun mladosti, na neiskustvo
9. prevaliti: odbiti krivicu na drugoga prevaliti krivdo na drugega
10. odmakniti se, stopiti: odbij lijevo, desno, natrag
II. odbiti se
1. odbiti se: odbiti se od zida; zraci se odbili od zrcala
2. upreti se: nešto mi se jelo odbilo
3. oditi po svetu: odbiti se od kuče
4. odriniti: odbiti se od obale

odòljeti odòlīm (ijek.), odòleti odòlīm (ek.) odoleti, ustaviti se, upreti se, biti kos čemu, premagati, obvladati kaj, koga: ne mogu više odoljeti njenim suzama; ne mogu da odolim čežnji, srcu svome

oprijèčiti se òpriječīm se (ijek.), oprèčiti se òprēčīm se (ek.) upreti se: opriječiti se nasilju

òprijeti se ȍprēm se (ijek.), òprēti se ȍprēm se (ek.)
1. opreti se: nemamo se o šta oprijeti; na noge se oprijeti
2. upreti se: oprijeti se silnomu caru

òzubiti -īm
I.
1. oglodati
2. dobiti zobe
II. ozubiti se ekspr. upreti se: ozubiti se sili

pobúniti pòbūnīm
I. naščuvati na upor: pobuniti narod
II. pobuniti se upreti se: narod se pobunio

predòljeti -līm (ijek.), predòleti -līm (ek.) ustaviti se, upreti se, kos biti čemu, premagati kaj, obvladati

prìpuaziti se -ī se zagnusiti se, upreti se: čovjeku se primraze ako jede stalno ista jela; primrazi se i krnh domaći

protìvstati -nēm, protùstati -nēm (rus.) upreti se

stȁti stȁnēm
1. postaviti se: stati na svoje noge; stati u red stopiti v vrsto
2. stopiti: stati komu na nogu
3. obstati, ustaviti se: konji stadoše sredi puta; stalo mu je srce; mašina je stala
4. nehati: kiša je stala
5. stopiti v veljavo: zakon je stao na snagu
6. upreti se: stati na put zloupotrebama
7. iti, spraviti v: koliko ljudi može da stane u ovu dvoranu?; u džak može da stane 50 kg brašna
8. vstati: on ne može više da stane
9. poleči se: vjetar je stao
10. začeti: stadoše se svađati; ona je stala pjevati
11. stati: to ga je stalo grdnih muka; to bi ga moglo stati glave
12. biti do česa: mnogo mi je stalo do toga da ga uvjerim; nije mi stalo do nekoliko dinara
13. biti odvisno: to je sve stalo do tebe
14. stopiti pred: stati pred sud
15. začeti roditi: vinograd je stao na rod
16. priti do dna, do kraja: stati čemu na kraj

supròtstaviti -īm
I. postaviti nasproti: nevaljalom sinu suprotstavili ste sliku njegova oca
II. suprotstaviti se upreti se: suprotstaviti se sili

uprijèčiti ùpriječīm (ijek.), upréčiti ùprēčīm (se) (ek.)
1. postaviti se počez: sto se nespretno upriječio u kutu
2. upreti se: on je naredio, ali mu se ona upriječila

ùprijeti ȕprēm (ijek.), ùprēti ȕprēm (ek.)
I.
1. upreti: uprijeti pogled u što, oči u koga
2. napeti: uprijeti sve sile = uprijeti se iz svih sila; žene opet upriješe veslima ženske so znova z vso silo začele veslati
II. uprijeti se
1. upreti se: on sam ne može se uprijeti carskoj sili
2. opreti se: svom težinom upre se u vrata

usprotíviti se uspròtīvīm se upreti se

uzbúniti ùzbūnīm
I.
1. alarmirati
2. vznemiriti, vzdigniti v upor, v vstajo: uzbuniti narod na okupatora
II. uzbuniti se
1. vznemiriti se
2. vzdigniti se zoper koga, upreti se

bòčiti -īm
I. bočiti: bočiti prsa
II. bočiti se
1. bojevati se: hoće da se boči s Turcima
2. ekspr. dajati se, lasati se: bočiti se s profesorima
3. upreti se z rokami v boke: žene se bočile pred kućama i gledale
4. košatiti se, šopiriti se, postavljati se, delati se važnega: boči se kao da je pašu posjekao
5. ekspr. dajati se, mučiti se: otac je umro, a majka se boči sa sitnom dječicom

àsi, ási neskl. prid. (t. asi) nasilen, uporen: asi se učiniti upreti se, spuntati se