-
đȕture prisl., duturice prisl. (t. goturu) vse skupaj, počez: prodati sve u đuture prodati eno k drugemu, počez; izmjeriti duture, duturice
-
nȁpoprijeko (ijek.), nȁpoprēko (ek.) prisl. počez: nositi koplje napoprijeko
2. na hitro, naenkrat: razgovori se napoprijeko prekinuli
-
pòprečicē, poprèčkē, pòprečkē (ijek., ek.) prisl. počez, povprek: crna prilika žene sjekla im je put poprečice; zaobišao ga izdaleka i poprečke preko polja otrčao u krčmu
-
pȍprečno (ijek., ek.) prisl.
1. počez
2. povprečno
-
pȍprijeko (ijek.), pȍprēko (ek.) prisl. počez: uzduž i poprijeko; pogledati koga poprijeko grdo pogleaati koga
-
prèčicē (ijek., ek.) prisl. počez, povprek: da prikrati put, ona udari prečice poljem
-
prèčkē (ijek., ek.) prisl. počez, povprek: udariti prečke kroz čaršiju
-
prȕćimicē prisl. počez: zadjenuti kosir ozada za pojas prućimice
-
ùduture prisl. vse skupaj, počez: kupiti uduture; gl. duture
-
ȕpoprijeko (ijek.), ȕpoprēko (ek.) prisl. počez: ona leži u krevetu upoprijeko
-
ȕprijeko (ijek.), ȕprēko (ek.) prisl.
1. povprek, počez
2. čez, tja čez: koji ga crni vrag odagna od sela i svijeta uprijeko, u pustinju; volovi jurnuše uprijeko, umalo ne izvrnuše kola
-
čàtlōv -òva m (madž. csatló) drog, žrd, ki se počez pritrdi na lojtrnice, ko vozijo snopje s polja ali seno s travnika
-
iskòsiti ìskosīm, iskósiti ìskōsīm
I.
1. pošev, poševno, postrani postaviti, obrniti: iskosi malo tu fotelju; ovu dasku treba da iskosimo uza zid da se penjemo uz nju; ona iskosi telo da bi lakše provukla kukove izmedu naslona od stolica; malo iskosih glavu i ugledah prijatelja
2. iskositi oči grdo pogledati: usred smeha on iskosi oči i poče da grdi
II. iskositi se
1. pošev, počez se postaviti: što si se iskosio tako, te ne mogu da prodem; tako ona viknu i iskosi se prema dućanu
2. postaviti se komu po robu: iskositi se na koga
3. obregniti se, zadreti se, zarežati na koga: kakve pare da dam, iskosi se muž na ženu
-
ispoprijèčiti se ispòpriječīm se (ijek.), ispopréčiti se ispòprečīm se (ek.)
1. počez se postaviti, počez leči: konj se ispopriječio na vratima, te ne možeš ući
2. zastaviti pot: ispopriječiti se kome na putu
-
isprečávati se isprèčāvām se, isprečívati se ispr̀ečujēm se (ijek., ek.)
1. počez se postavljati: isprečavati se na vratima
2. zastavljati pot: isprečavati se komu na putu
-
isprijèčiti se ìspriječīm se (ijek.), ispréčiti se ìsprēčīm se (ek.)
1. počez se postaviti: ispriječiti se na vratima
2. zastaviti pot: ispriječiti se komu na putu
3. ekspr. zadreti se: oholo se na koga ispriječiti
-
napoprijèčiti -pòpriječīm (ijek.), napopréčiti -pòprēčīm (ek.)
I. počez postaviti; napopriječiti oči grdo, ostro pogledati
II. napopriječiti se počez se postaviti
-
poprečívati -prèčujēm (ijek., ek.) postavljati počez
-
poprijèčiti pòpriječīm (ijek.), popréčiti pòprēčīm (ek.) postaviti počez: na vratima konja popriječio te nikome u mehanu ne da
-
upogrečívati (se) -prèčujēm se (ijek., ek.) počez (se) postavljati