Franja

àbrāš -áša m (t. abraš)
1. konj z belo liso na gobcu ali pod repom
2. pegast človek

bȁlja ž dial.
1. bela lisa na živalskem čelu
2. oven, kozel, ovca, koza z belo liso

bȁljast -a -o, bȁljav -a -o z belo liso na čelu

bàljāš -áša m konj z belo liso na čelu

bijèlac -lca m (ijek.), bélac -lca m (ek.)
1. belec, belokožec
2. konj belec
3. zool. belin: kupusni, glogov bijelac
4. beljak: bijelac u jajetu
5. bela odeja
6. predmet bele barve (denar ipd.)
7. ekspr. pravoslavni posvetni duhovnik, katoliški duhovnik, redovnik z belo kuto, dominikanec

bijèliti bȉjelīm (ijek.), béliti bêlīm (ek.)
1. beliti: bijeliti platno; godine bijele kosu; bijeliti kuću krečom; mjesec je bijelio lišće
2. dial. ličkati, kožuhati: bijeliti kukuruz
3. lupiti, beliti: bijeliti jabuku, bukvu
4. ekspr. umivati: bijeliti lice, noge
5. ne bijeliti zuba ne črhniti besedice
6. beliti, belo barvati: djevojka se bijeli da bi bila ljepša

bȉjelo (ijek.), bêlo (ek.) prisl. belo: bijelo gledati

bijèlo-cr̀ven -èna -èno (ijek.), bélo-cr̀ven -èna -èno (ek.) belo-rdeč: bijelo-crvena zastava

bijelocr̀ven -èna -o (ijek.), belocr̀ven -èna -o (ek.) belo rdeč: bijelocrvena, belocrvena boja, nijansa

bȉjelō pránje s (ijek.), bêlō pránje s (ek.) med. belo perilo

bjèlača ž (ijek.), bèlača ž (ek.) dial.
1. bel plašč
2. bela nogavica
3. žival z belo dlako

bjèlica ž (ijek.), bèlica ž (ek.)
1. bela pšenica, češnja, sliva: pšenica bjelica
2. žival z belo dlako: bjelica ovca; bjelica kuna; bjelica zmija zool. kača belica, Coluber gemonensis, zool. smokulja, Coronella austriaca, mn. bjelice, belice ribe belice
3. golica, blanket

bjèlīk -íka m (ijek.), bèlīk -íka m (ek.)
1. belo platno
2. bot. graden, Quercus sessiliflora

bjèlilo s (ijek.), bèlilo s (ek.)
1. belilo, belo lepotilo
2. prostor za beljenje platna
3. ekspr. belina, svetloba: kroz okance pomoli se slabo bjelilo dana

bjelìna ž (ijek.), belìna ž (ek.)
1. belina: bjelina kože, hartije, papira, kreča, vapna
2. svetloba: bjelina jutarnjeg neba
3. sivina, sivost: -e u kosi i bradi
4. bela obleka: ljeti se nosi bjelina
5. prazno, cenzurirano mesto v časniku: novine su pune bjelina
6. belo sadje, grozdje, jabolka, slive

bjèljār -ára m (ijek.), bèljār -ára m (ek.)
1. obrtnik, ki barva belo
2. dial. obrtnik, ki izdeluje bele odeje, gl. bijelj

bjelògriv -a -o (ijek.), belògriv -a -o (ek.) z belo grivo

bjelòkapac -pca m (ijek.), belòkapac -pca m (ek.)
1. dež s snegom
2. iron. kdor nosi belo kapo (npr. Albanec)

bjelòkorast -a -o (ijek.), belòkorast -a -o (ek.)
1. z belimi platnicami
2. z belo skorjo

bjelòkožan -žna -o (ijek.), belòkožan -žna -o (ek.) belokožen, z belo kožo