-
óvca ž, mn., ȏvce ovácā ovca: runasta ovca; tustorepa ovca; izgubljena, zalutala ovca; šugava ovca garjeva ovca, gubava ovca; sijed, sed kao ovca; ko se -om učini, kurjaci ga pojedu
-
sjȁgnja óvca gl. sjanjna ovca
-
bȁlja ž dial.
1. bela lisa na živalskem čelu
2. oven, kozel, ovca, koza z belo liso
-
béka ž, bêka ž žival bele barve, ovca, koza, svinja, junica
-
békavica ž
1. bebljanje, jecljanje
2. glaskovanje, zlogovanje
3. ekspr. ovca
-
blejìkuša ž ekspr. ovca, beketavka
-
bléka m, ž
1. ekspr. bedak, neumnež, neumnica
2. ž dial. ovca
-
brâv m, mn. brȁvovi in brâvi
1. glava drobnice, oven, ovca, kozel, koza
2. prašič, skopljen merjasec
3. slabš. tepec
-
bȑnja ž ovca, koza, kobila z belo liso na gobcu
-
čȉpa ž dial.
1. ovca, koza z majhnimi seski
2. nizka trava, ki se težko kosi
-
drugòjagnjenica ž, drugojàgnjenica ž ovca, ki seje drugič ojagnjila
-
jàlōvka ž jalovica, jalova krava, ovca
-
kȕsa ž
1. kokoš, ovca, psica, krava s prisekanim, pristriženim repom, brez repa
2. ekspr. majhna, neznatna ženska
-
pòdōjnica ž ovca, ki so ji vzeli jagnje
-
prvòjagnjenica ž, prvòjanjenica ž ovca, ki se je prvič ojagnjila, prvesnica
-
rázbludnica ž, rȁzbludnica
1. hotnica
2. udomačena žival, ovca: ostala mi ovca razbludnica
-
strȉga ž
1. ovca, ki jo strižemo, ki nam daje volne
2. nav. mn. zool. strige, Chilopoda
-
ùhotka ž ovca, ki se v tretjem letu še ne ojagnji
-
vȕnarica ž ovca, koza, žival z volno
-
zàoblica ž dial. na ražnju pečena žival, pujsek, ovca, jagnje